Nerazvijena sposobnost za inicijativu, kao posljedica zabrana na ženstvenost i seksualnost

Kako izgleda odrastanje djevojčica koje su trpjele zabrane na ženstvenost i život žena, koje žele ostvariti svoje potencijale, odnosno kako izgleda zakočenost i razvoj sposobnosti za inicijativu u slučajevima otežanog prihvaćanja svog spola.

Nerazvijena inicijativa može se ispoljavati kroz “premalo” ili “previše” nečega, ili je nema ili je pak nametljiva i Intruzivne.

Kako do nerazvijenosti inicijative dolazi i kako se to manifestira kod žena, vidjet ćemo u ovom članku. A u nekom narednom vidjet ćemo kako se sličan problem manifestira kod muškaraca.

Male zabrane za “velike djevojčice”

Zabrane djetetu tjedna odgoja nalaze svoje opravdanje u formiranju moralnih okvira djeteta, zaštitu od opasnosti, socijalizaciju u većim grupama. Problem nastaje kada roditeljski pretjerani strahovi ili obiteljske zabrane, koje se prenose s generacije na generaciju, naprave konflikt u djetetu između njegovih autenitičnih potreba i ideala kojem bi trebalo da se približava.

Te dvije strane znaju biti toliko udaljene da se dijete osjeća rastrzano u sebi, dok pokušava zadovoljiti oba gospodara. U stalnoj tenziji između zadovoljenja svojih talenata, sposobnosti, ambicija i čvrstih okvira normi idela s kojima bi htjelo da se stopi, a koje čvrstim zabranama ne dozvoljavaju slobodno ponašanje, gubi dragocjenu energiju boreći se u sebi i vječito sumnjajući – Da li ima pravo ostvari svoju autentičnu ličnost?

Ovdje ćemo razmotriti probleme djevojčica koje su živjele u strogim obiteljima, zatim žena koje oko sebe vide “svijet muškaraca”, i baciti svjetlo na pitanje kako se zabrane iz djetinjstva odražavaju na razvoj inicijative. Zašto se ona ne razvija ka uzajamnosti, već postaje Intruzivne, nametljiva inicijativa ili suprotno, potisnuta, nerazvijena inicijativa.

Da li takva inicijativa može voditi ka pravom uspjehu ili samo iluziji uspjeha? Da li potrebe žena mogu zadovoljiti ako su zabrane u djetinjstvu bile prestroge?

Zabrane na spol i ženstvenost

Ima obitelji koje nekada svjesno, nekada ne namjerno, šalju djevojčicama poruku da žensko nije vrijedno. Nasljednik se dočekuje s proslavom, a djevojčice su se nekada “bacale pod šljivu”, onda se prešlo na “bolje da je bacite u kantu za smeće kada već nije muško, sin”. Nažalost, neke bebe završe i po kontejnerima, au današnje vrijeme na sceni je “suptilnije” odbacivanje – “te” koje su se rodile, “cmizdavice”, “kukavice”.

I onda iz tih ponižavajućih poruka mogu samo steći dojam da to što su ženskog spola nekako nije uredu, da su dolaskom na ovaj svijet razočarale svoje roditelje, da sa majkom, pošto je ona isto tako ženskog spola, nešto ozbiljno nije u redu, ili da je i ona žrtva u ovakvom svijetu, i da se biti žensko “ne isplati”.

Naš narod zna biti vrlo kreativan u pronalaženju pogrdnih, prezrivih, imena, ne vodeći računa o dječjoj psihi i posljedicama po nju.

Često ove djevojčice tjedna života ojačaju, iz reakcije na podrugljivost okoliša i kao posljedica emotivnog oklopljavanje, tako da same na svojim plećima nose teret čitave obitelji te nekada i dobiju na kraju, od svojih značajnih odraslih ispriku, pohvalu ili priznanje da su savršene takve kakve jesu.

Do tada je njihov razvoj mogao neometano cvijeta, a ovako, nažalost dosta kasno dobivaju ono što im je u djetinjstvu bilo neophodno. Ipak “bolje ikad, nego nikad”, jer nikada nije kasno za nastavak razvoja, dok god život traje treba iskoristiti pozitivan potencijal.

Faličke organizacija univezuma jedne djevojčice

Djevojčica koja shvati da biti žensko nije vrijedno, da je tako manje bitna od drugih, pribjegava potencijalnim “oružjima” za stjecanje moći. Njoj je, kao i svakom drugom djetetu važno da dobije pažnju, da se osjeti prihvaćenom, da dobije ljubav roditelja, zadovoljiti svoj primarni narcizam. Kako se sve ovo ne podrazumijeva u njezinoj obitelji, ona mora pokušati da zavrijedi divljenje i ljubav. Da se bori za ono što je potrebno i neophodno.

Može se okrene zavođenju, biti “osobito slatka”, ljubazna, fina, glumiti da bi stekla moć nad drugima i da tako razvije fam-fatal znak, zadržati moć u svojim rukama i odbija one koje zavodi, one koji se ” prime “. Misli da će joj ići sve u životu ako ume dobro da zavede.

Nije joj bitno to što postoji, niti što nešto zna i umije, bitno je samo da zavede i dobije divljenje, bez obzira što to dobiva pretvaranjem, najbitnije joj je poraziti drugoga svojom fatalnošću. Ovakvim ponašanjem ona ne uspijeva ostvariti svoje potencijale.

Ostatak svijeta ostaje dalek za nju, ona mora pokušati da ga zavede, da bi bila prihvaćena, da bi dobila divljenje. Kada i pored upornog zavođenja, taktika ne dovodi do rezultata, ovakve žene su očajne, jer misle da drugih načina nema. Da ih ne mogu voljeti i prihvaćati, same po sebi, onakve kakve zaista jesu, bez poze i šminke.

Muškarača se postaje

Ako u svojoj okolini nisu vidjele primjere zavodničkog ponašanja, žene – djevojčice, se mogu okrenuti “dječačkim sredstvima” za dobivanje moći i pažnje. Postaju muškarače, muškobanjaste, trude se da se natječu s dječacima, da budu bolje od njih. Ljubav zavređuju svojim uspjesima.

Često se ovakve djevojčice predstavljaju muškim nadimkom, potpisuju muškim pseudonimom, u školi pišu pismene sastave u muškom rodu, jer im tako sve što rade djeluje ozbiljnije i vrednije.

Pokušavaju biti dio ekipe, da prate to što braća, tata ili drugari rade, ono što njih, muške, interesuje, od utakmica do popravka automobila, samo da bi bile priznate kao dio grupe, da bi osjetile da vrijede kao osobe. Uče da postizanjem ciljeva osiguraju sebi mjesto u skupini.

Kao odrasle, ove žene se koncentriraju na zadatke, postaju radoholici. Ovakva osoba misli da nije dovoljno vrijedna ako ne radi, i tako se jureći za priznanjem drugih udaljava od sebe. To su žene koje postaju uspješne, ali uz stalnu borbu, ne dostižu maksimum svojih potencijala, već imaju dojam da su drugi protiv njih, da uvijek moraju boriti.

Zašto ovakvu organizaciju svijeta oko sebe i svijeta u sebi zovemo falusnim univezumu? Zato što osoba oko sebe vidi predstavnike falusa – netko mora se probode, u pobjedu, da se razbije, au pozadini stoji strah da će netko njih upropastiti, razbiti, raskrinkati. Svijet je za njih natjecanje.

U djetinjstvu su donijele odluku da je poželjno biti muško i da nije vrijedno biti osjećajno, nježno, ženstveno žensko biće. Koliko misle da je falus vrijedan, toliko ga se i plaše. Strah postoji od napada drugih, ali i strah od sasecanje, kastriranja pri isticanju. Ili se identificiraju s onim od koga se plaše ili se trude da ga kontroliraju.

Vidjet ćemo kako različita rješenja konfliktne situacije djeluju na ispoljavanje inicijative ženskih osoba.

“Femme fatale” rješenje – osvetnica

Ako se žena natječe kroz zavođenje među ženskim svijetom, onda ona mora biti najbolje našminkana, najljepše obučena, najzavodljivije u grupi. Primijetit ćete kao se žene međusobno zagledaju i odmjeravaju.

Znaju da kažu – “Gledam druge žene da bih vidjela gdje griješim!”. To povlači da su druge žene bolje, a da njoj nešto nedostaje, ima neku grešku, neku manu. Ili ogovaraju druge žene, njihov način oblačenja, njihove izbore, kako bi sebe i svoj princip uzdigle.

Ne može sebi dopustiti da ona nema nešto. Osim ako ne namjerava promijeniti spol, ženi ostaje da se suoči s tim nedostatkom, nedostatkom muškog spolovila i prihvatiti svoje spolne karakteristike. Treba prihvatiti da ona ima normalne odlike svog spola i da joj kao takvoj ništa ne nedostaje.

Idealizacija falizicizma inače nagoni djevojčicu razviti seskualnost koja ne prepoznaje receptivni unutarnji prostor svojih genitalija. Ako ne izabere da traži za sebe priznanje kroz različita ostvarenja falusne prirode, ona bira preokrenuti situaciju i postaje zavodnica – osvetnica. Nitko joj nije ravan i nitko ne može nju zavesti, ona je ta koja zavodi druge.

Muškarci znaju podrugljivo da podržavaju ovo “nedostajanje”. Kada komentiraju šta ženama “fali”, a da nije daska u glavi? Mada i ova daska može imati preneseno značenje.

Znamo da muškarci svoj problem inferiornosti rješavaju većim i bržim automobilom, borbenim psom, motorom, poslom koji donosi više novca, što mlađom djevojkom na što većim štiklama, ili kroz podrugljivost prema drugima, koje vide kao inferiornije od sebe.

Da bi sebe “popeli” moraju drugoga da unize. Da bi se zaštitile od ovakvog osjećaja svijeta žene nekada pribjegavaju osvetničkoj taktici:

Žena koja je osvetnica bira da ne bude predmet faličke ozljede, već postaje onaj koji povrjeđuje i time nalazi i narcistički i seksualno zadovoljenje. Preokretanjem nepovoljne situacije u svoju korist, djevojčica se štiti od regresije na odnos dijete – majka, odbija biti “mamina djevojčica” time što odbija uzajamnost. Pošto djevojčica doživljava psihu odraslog kao faličke, njeno oblačenje u odrasloj dobi može biti određeno time da kroz njega pokazuje svoje faličke težnje i da odbacuje svako ponašanje koje ima nešto djetinje u sebi.

agresivno rješenje

Ima žena koje se identificiraju s agresorom i postaju “kao” agresivni muškarci iz njihova djetinjstva, “agresivne kučke”. Nalaze uglavnom nježnije muškarce nad kojima se “iživljavaju” kako bi dokazale svoju veličinu, da su i one “netko i nešto”.

Tako postaju u suštini iste kao oni koje su mrzile kao male djevojčice. Ponašaju se kao da hoće dokazati da je “njihov veći”, a zaboravljaju da su žene. To nije čudno, ako su odrastale u svijetu u kojem je biti žensko bilo nešto nisko, ne vrijedno, nedostojno poštovanja.

Otvorenom agresivnošću one se u stvari brane od mogućih agresora, i preventivno prave granice i ograde od drugih osoba nedozvoljavajući sebi da se otvore i cijele uđu u odnos s drugom osobom.

Sa muškarcima nikada ne stupaju u ravnopravne odnose, jer se plaše da će spuštanje garda dovesti do ponovnog ozljeđivanja. Iako djeluju jako, iza vanjske maske i poze opet se krije osjećaj inferiornosti i manje vrijednosti, kao i manjak samopoštovanja.

poželjne poduzetnice

Znamo žene na upravljačkim položajima koje ne podnose druge žene u svojoj organizaciji i biraju da rade i surađuju s muškarcima s kojima se osjećaju ili kao “dio ekipe” ili kao da su iznad njih.

One su danas poželjne poduzetnice, jer rade sa falusno inicijativom – “probojne su na tržištu”, “pobjeđuju konkurenciju” uz filozofiju “najbolji samo opstaju”. Nemaju osjećaj za suradnju, za uzajamnost, ne vode računa o drugome. Za ideale se bore, ali ti ideali ne uključuju brigu o drugima, već dokazivanje.

Takav ideal čini ovaj svijet nasilnim. On drži ljude u strahu od inicijative. One koji su tu objekti, koji trpe od takve inicijative, drže u strahu da se ne zamjere agresivnom subjektu. Dok onoga tko posjeduje ovakvu inicijativu, odnosno subjekte, drži u strahu od “pada s položaja”, da može doći netko jači, da će mu oduzeti ono što ima, da će biti sasječene (kao da će biti kastriran), “što ga vodi ka još većoj agresivnosti i težnji ka moćima, ali i do još većeg straha od kazne i nekog jačeg suparnika. ”

izbjegavajuće rješenje

Žene mogu pobjeći u izbjegavajući tip osobnosti i tako ne uspjeti ostvariti svoje prirodne ambicije, želje i potrebe. Iz straha da ne osjete agresiju prema roditeljima, prema drugima koji su ih ismijavali, prema grupi vršnjaka, okreću ka sebi optužbe i povlače se iz svijeta.

Ako nađu srodnu dušu koja će im u tome praviti društvo, životare tako misleći da su sretne i zadovoljne, ne primjećujući da ne žive život, da su potisnule svoju volju, svoju strast za životom. Počinju izbjegavaju i ženska društva, jer im ne prijaju podsjećanja na to što su one od svog života nekada za sebe željele.

U ženskim skupinama one mogu osjete i prepoznaju svoje ženske potrebe koje su davno sebi zabranile. Zato može najprije da se rađa mržnja prema ovim ženama, a onda i povlačenje iz njihovog društva.

Mogu biraju manje grupe muškaraca za druženje, u kojima će uživati ​​status “drugara”. Privilegovano “žensko” koje oni poštuju, koje ne žele “iskoriste”, s kojim dijele svoje tajne i neuspjehe, koje im predstavlja “rame za plakanje”, “drugaricu za poželjeti”.

Jedini problem je u tome što ova “poželjna drugarica” ​​nije poštena u tom odnosu, “pravi se” da je drugačija od drugih djevojaka, da je “ortak”, da ima drugačije potrebe, samo zarad dobivanja pažnje i prijateljske ljubavi, radi osjećaja prihvaćenosti , da bi zaboravila na svoje bazični osjećaj inferiornosti.

Paćeništvo kao izvor zadovoljstva

Žene mogu seksualizovati razne vrste paćeništva. Iako su faličke predstave izvor straha, one mogu biti i privlačne. Bol povezan s odsustvom voljene osobe, može biti doživljen kao nešto što je ta osoba izazvala i pretvoren u faličke-pasivno zadovoljenje.

Produžavanje bola, okrivljavanje uzročnika, svađanje s njim, donosi mazohističko zadovoljstvo. Tako djevojčice koje su stekle sliku nasilnog i neprijateljskog svijeta u kojem one predstavljaju nedostojne, uče uživati ​​u svojoj patnji. Postaju vječite žrtve koje ne čine ništa da bi iz takvog obrasca izašle.

Egzibicionizam kao obrambeni mehanizam

Jedan od mogućih rješenja za izbjegavanje osjećaja nekompetencije, poniženja i stida u pokušajima uzajamnosti, koja uvijek uključuje u predstavama ovih osoba nečiju superirornost, egzibicionizam je koji ima obrambenu funkciju.

Kroz odjeću, razne fizičke vježbe, naglašen poseban nakit, žena poručuje – “Vidi me! Vidi što mogu. Vidi što imam “.

Ona svoju želju da pozove drugog u seksualnu uzajamnost preokreće u želju da šokira, zapanji i fascinira.

I ovdje opet osoba ne uspijeva ostvariti uzajamnost, jer se trudi na fascinira drugog, biti veća, jača, bolja, da fetišizira dijelove tijela koji se mogu zamisliti kao falički. Pokušava postane “veće muško”. Ne ume da se opusti, da bude prirodna, zadovoljna sobom takvom kakva jest i da uživa u odnosu s drugom osobom.

Daleko odmakla u tekstu s primjerima zakočenosti inicijative koja proizlazi iz loših poruka koje djevojčice dobivaju iz svoje okoline. Do ovih problema ne bi došlo da su u djetinjstvu ove žene dobivale dovoljno znakova prihvaćanja, da im je posvećena pažnja koja je svakom djetetu potrebna, da im karakteristike ženskog spola nisu bile predstavljane kao neadekvatne.

Gdje se izgubila ženstvenost?

Ženstvenost žena, u slučajevima ovakvih odrastanja čuči u njima, ali se rijetko ispoljava. “Izbija” povremeno kroz zavist, ljubomoru, agresiju, strahove, panične napade. Priznaćete, ne u obliku u kojem bi one željele.

Kako bi onda mogle same sebi da pomognu, kad je već za novo djetinjstvo kasno?

Već samo prihvaćanje onoga što u razdoblju odrastanja nije bilo dobro, predstavlja korak naprijed. Učenje od drugih žena pomaže, kao i druženje s njima. Problem je što se osoba u ovakvo učenje teško može uspješno upustiti, prije nego što razriješi osnovne konflikte u sebi.

“Suvremena žena, to je žena koja je spremna izgubiti svaku vrlinu, i onu u kojoj je jedino bila viša od muškarca, samo da zadobije pravo na ono zbog čega se i sam muškarac uvijek smatrao nižim od žene. Ona više nije naša žena, ni majka, ni drugarica, ni suradnica. Sišla je na ulicu, napustila kuću, ostavila drugima svoju djecu. ” (Jovan Dučić)

Da li su ove Dučićeve riječi postale realnost?

Osvješćivanje agresije kao put do cjelovitosti

Kada se jednom osvijesti ovakav tip emocionalnog zlostavljanja, koji podrazumijeva omalovažavanje pola djeteta, teško je dopustiti da se osjeti agresija prema roditelju koji je upućivao uvredljive poruke na račun pola kome pripadamo.

Problem je u tome što su ideali koji su nam s te strane usađivana, već ugrađeni u našu psihu te agresijom ka roditelju upućujemo i agresivnost ka tom dijelu sebe.

Cijeloga života pokušavamo ostvarimo neki ideal, a onda shvatimo da mrzimo dio njega. Imamo potrebu da se stopimo s tim idealom, a ta naša potreba je sada frustrirana, sami sebe ometamo.

Ozdravljujuće prihvaćanje osjećaje mržnje

Najprije, kao žene, možemo osvijestimo da osjećamo i prihvaćamo da nam se ne sviđa kada nas omalovažavaju, kada vrijeđaju žene, ženski mozak, ženski princip, ženstvenost, ženinu seksualnost. Onda možemo izabrati da li svoju agresiju hoćemo da pokažemo.

Ako nam se čini da od otvorene agresije nema nikakve koristi ni za jednu od strana u odnosu, nema potrebe da je ispoljavamo, možemo sačuvamo svoje dostojanstvo i svoje samopoštovanje.

Najvažnije je da prepoznamo u sebi i dozvolimo da postoje ta osjećanja. Ona ne poriču ljubav koju imamo prema tim osobama, samo predstavljaju odgovor na ono što nam se ne sviđa u njihovom ponašanju.

Sa druge strane, ako želimo da osobe koje nas omalovažavaju prestanu to raditi, moramo im reći kako na nas djeluje njihovo ponašanje. Možda one to rade nesvjesno, jer su tako naučile u svojim primarnim obiteljima, možda je njihovo ponašanje reakcija na ponašanja njihovih majki prema njima, možda potisnutu mržnju prema majci projektiraju na sve druge žene.

Zatim možemo osvijestimo da se u nama samima, u našoj verziji idealnog sebe nalaze ugrađene slike koje ne prijaju našoj autentičnosti. Dobro je i prema ovim predstavama osjetiti pravo, istinsko osjećanje. Što od toga što ste iz djetinjstva pokupili jeste vaš, a što ne doživljavate kao dobro za vas?

Možete promijeniti ideal u ono što više prija vašoj sadašnjoj svjesnosti. Ako vam se sviđa biti nježni, osjećajni, ženstveni, onda dopustite sebi da to i budete, bez osjećaja krivnje. U svoj ideal ugradite onu sliku koja vama prija, onakvu kakvom biste voljeli sebe vidjeti. Ako to samosvjesna, samopouzdana žena koja je zadovoljna time što je žena, neka to vaš ideal i bude.

Ako ste do sada živjeli s težnjom da zadovoljite svoj ideal na uštrb pokazivanja svoje grandioznosti i narcizma, nastavit i dalje to raditi. Zato u svoj ideal ugradite onoliko ambicija koliko vama prija. Dopustite sebi da se pokažete kao žena, kao kompletno biće kome ništa ne nedostaje.

Uspjeh i neuspjeh

Kao cijela žena koja sebe voli, lakše ćete stupati u odnose s drugima, lakše ćete ulaziti u rad i biti uspješniji. Želja za životom, strast za životom, ta struja i energija moći će teći neometano. Neće se trošiti više na konflikte sa sobom i sa drugima, na dokazivanje, na natjecanja, na strah od zavisti, od toga što će reći drugi, ili na samu zavist, na strah od odbacivanja ili strah od pokazivanja.

Bit ćete sposobni uživati ​​u svjesnosti o ispunjavanju svojih životnih potencijala i to je ono što će vaš učiniti uspješnom osobom. Što može biti veći uspjeh za ženu, nego da bude žena?

A kada je osoba uspješna u jednoj oblasti, ona je uspješna u svemu. Ne postoji parcijalan uspjeh ili uspjeh jedne oblasti života na račun druge. Gorak okus kvari slasti. Budite uspješni u sebi, to će se odraziti na sve vaše odnose i sve poslove kojima se bavite.

Najveći uspjeh koji žena treba ostvariti u svom životu jeste najprije biti žena, a onda i ostvariti svoje želje i ambicije, da voli i bude voljena, da brine i da drugi brinu o njoj, njegovati i biti njegovana od strane drugih .

razrješenje krize

Prihvaćanje činjenice da je sasvim normalno da svaki čovjek ima potrebu za grandioznošću, za zadovoljenjem narcističkih potreba, za ostvarivanjem svojih talenata i sposobnosti, za očuvanjem svojih ideala koji neće onemogućavati razvoj njegove autentičnosti, dovodi do oslobađanja u osobi i manifestira se u njenom ponašanju i odnosima s okolinom, iu poslu koji radi.

“Kada prevaziđe razvojnu krizu osoba se osjeća određenije, puna ljubavi, opuštenije i bistrije u rasuđivanju, vitalna je na sasvim novi način. Posjeduje višak energije koja joj omogućuje da prilično brzo zaboravi neuspjehe i da se s poletom usmjeri ka novim poželjnim područjima, makar izgledale i opasne. Razvija osjećaj svrhe, usmjerenost na ciljeve i inicijativu. ”

Iako se ovo po definiciji odnosi na razvojnu fazu kod razvoja inicijative djeteta, sva današnja “velika djeca”, koja još uvijek nisu prošla potpuno kroz ovu fazu oslobađanja inicijative i nisu razvila osjećaj za uzajamnost, imaju šanse. Nikada nije kasno da porastete u sebi, za sebe i druge i budete bolji, vjerniji sebi, “da ličite više na sebe nego na druge”.

Žena koja prihvati svoju ženstvenost može usmjeri svoju incijativu na ostvarenje svoje autentične osobnosti i ne mora je ograničava na “borbu za život”, služenje ili zavođenje. Biće kompletnija i ostvarenija kao osoba. Brinut o drugima bez osjećaja “moranja”. Živjet će punim plućima kreativno oslobađajući svoje talente i potencijale. Biće ostvarenija u ljubavnim odnosima, imaće osjećaj za uzajamnost, njena životna energija moći će teći neometano i da usmjerava njenu volju na opće dobro.