Marija Meli iz Torina kaže da je kao dijete bila u komi i da je poslije toga uvijek osjećala da je, ustvari, neka druga ličnost. Priča ona: ‘Kad sam imala deset godina pala sam i razbila glavu. Iako sam se onesvijestila čula sam kako me majka doziva, a odmah zatim i jedan glas koji je rekao: ‘Vratit ću ti život, ali ćeš se pokajati’. Povratila sam se, ali nisam mogla sjetiti ničega iz prijašnjeg života. Često se u ogledalu ne prepoznajem. Teško mi je to objasniti – ka oda je umjesto mene ušla neka druga duša. Poslije te nesreće događale su mi se neobične stvari koje mi se ni najmanje ne dopadaju i ne bih željela da se ponove. Noću, primjerice, često osjećam prisutnost bestjelesnih bića.
I ljudi u nesvjesnom stanju često vide tu drugu dimenziju. Jedan milanski liječnik priča: ‘Godine 1972. imao sam tešku prometnu nereci. Osvijestio sam se u sobi u kojoj su pokušavali mi pruže prvu pomoć, iu tom stanju šoka, dok su pokušavali da mi pomognu, počeo sam govoriti odličnim francuskim jezikom – koji inače ne znam ni malo. Narednog jutra, kada sam otvorio oči, vidio sam oko svog kreveta bestjelesna bića koja su me uvjeravala da će sve biti u redu, čuo sam i divnu glazbu i osjetio da se vraćam u život.
Prije nekog vremena, neposredno poslije smrti mog oca, stojeći pored njegovog tijela osjetio sam kako moja svijest nestaje. Zatim je moja desna ruka ušla u neku vrstu izmaglice u kojoj sam uhvatio njegovu ruku, ali me je njegov glas upozorio: ‘Suviše je rano da uđeš u ovu dimenziju’.
I otac je, nešto prije smrti, često ulazio u izmijenjeno stanje svijesti, u kojem je vidio loptu od svjetla. Pored nje je osjećao savršenu ugodnost. Moj otac je uro od raka koji se već bio proširio po cijelom organizmu i bio je u stalnim bolovima, a lopta od svjetla mu je donosila mir i tada je govorio: ‘Ponese me uvis, postajem lak kao oblak i sretan’. Kasnije je u toj lopti od svjetla počeo sreće bića koja su dolazila da ga utješe i da ga ohrabre.