Tvrdnju britanskog pisca Jana Wilsona da može pratiti trag svetog pokrova najprije od Jeruzalema i Edese (Urfe) u Turskoj do Konstatinopolja, odnosno Carigrada, gdje je došao u posjed krstaša, potkrepljuje Noel Karer Briggs, pisac knjige ‘Sveti pokrov i Sveti gral’.
Po njemu, platno se prvotno nalazilo u prijestolnici Bizanta, Carigradu, zajedno sa Svetim gralom, a Sveti gral u stvari nije bio ništa drugo do plitki kovčeg – relikvijar u kojem se čuvao pokrov Isusa Krista, i bio je ukrašen više puta ponovljenim početnim slovom imena ‘Krist’, što je na njemu činilo mrežastu šaru, a riječ ‘gral’, odnosno ‘gril’, na mnogim jezicima označava mrežu ili rešetku!
Budući da je pokrov bio natopljen krvlju i znojem Isusa Krista, nastala je legenda o ‘gralu’ kao peharu ili putiru u koji je Josip iz Arimateje sakupio krv, što je po Karer-Briggs neodrživo kao povijesna činjenica.
U svakom slučaju, godine 1204. križari iz Zapadne Europe, vođeni plemićima odanim njemačkom caru Fridrihu, pošli su u četvrti križarski pohod radi oslobođenja Svete Zemlje od muslimana, ali su umjesto toga napali, opljačkali, spalili i razorili drevni Konstantinov grad. Prema dokumentima iz tog vremena, pljačka je planirana i prije samog pohoda, pa i popisi po kojima će se dijeliti blago i kršćanske relikvije koje trebaju biti otete od pravoslavaca.
Bizantski plemić Teodor Duka Anđeo pisao je 1205. godine papi Inoćentiju III: ‘Travnja prošle godine krstaška armija, lažno se predstavljajući da želi osloboditi Svetu Zemlju, razorila je umjesto toga grada Konstantinov. Tijekom pljačke, trupe mletačke i francuske opljačkale su čak i svetište. Učenja Isusa Krista, spasitelja našeg, ne dopuštaju kršćanima da pljačkaju drugima njihovo sveto vlasništvo. Neka lopovima zlato i srebro, ALI NEKA NAM SE VRATI ONO ŠTO JE SVETO! ‘
Ako vitez Žofrua de Sarnia, gospodar grada Lireja u Francuskoj, u kojem se u 14. stoljeću pojavljuje ‘plijen iz bitke’ – onda će bliže istini biti pretpostavka da se radi o ‘plijenu iz pljačke’, a ne svetinji otetoj na mač i hrabrost nevjernika. Plaštanica kao njegovo vlasništvo (bez grala), umro ne odavši tajnu gdje je i kako došao do relikvije – osim da je u pitanju
