Oružje na bazi plazme (mješavina elektrona i iona) već je stvoreno u Rusiji zarad praktične primjene. Njegovo funkcioniranje temelji se na fokusiranju snopova elektromagnetske energije koju stvaraju laser ili mikrovalno zračenje u gornjim slojevima atmosfere. Ovi snopovi su u stanju uništiti bilo koju metu koja leti supersoničnom ili sličnom brzinom. Oblak visoko jonizovanog zraka podiže se usred laserskog ili mikrovalnog zraka, na visini od 50 kilometara. U trenutku kada je uhvaćeh ovim snopom, svaki objekt – zrakoplov ili projektil – neizbježno će biti izbačen sa svoje putanje i uništen, zahvaljujući velikoj razlici u tlaku između površine i unutrašnjosti letećeg objekta. Fundamentalno u ovom slučaju je da energija, usmjerena zemaljskim komponentama plazma oružja – laserima i antenama – nije koncentrirana na metu, već malo ispred nje. Energetski snop zapravo udara posred putanje letećeg objekta i uništava aerodinamiku leta.
Akademik Rami Avramenko, čovjek koji je uložio najviše napora u kreiranju plazma oružja u Rusiji, vjeruje da je njegovo čedo – plazmoid – neranjivo. Avramenko smatra da je plazma oružje vrlo jednostavno kontrolirati i napraviti. Pored vojne primjene, plazmoid se može iskoristiti za ‘krpanje’ ozonskih rupa u atmosferi i izbacivanje kozmičkog smeća izvan orbite. O utjecaju na klimu i da ne govorimo.
General Gordon Sullivan, bivši zapovjednik američke vojske, oduševljen je budućnošću u kojoj vidi savršene mogućnosti za manipulaciju eventualnim bojnim poljima: ‘Kada osvojimo tehnologiju novog stoljeća, moći ćemo danonoćno da vidimo neprijatelja, prilagodimo vrijeme vlastitim željama i krenemo u borbu’. Tijekom Drugog svjetskog rata, general Eisenhower se ogorčeno žalio: ‘Loše vrijeme u Europi najveći je neprijatelj zračnih operacija. Jedan vojnik mi je rekao kako je vrijeme neutralno u ovom ratu. To nije točno. Loše vrijeme je uvijek na strani naših neprijatelja. Ukoliko loše vrijeme potrajati, to će nacistima biti najbolja obrana u Normandiji ‘.
Doduše, europsko loše vrijeme poprilično je nerviralo trupe NATO, SFOR i IFOR tijekom rata u Bosni. Zbog kiše i snježnih oluja otkazane su mnoge planirane operacije u zraku, ali i na tlu.
Modifikacija i kontrola vremena mogu se podijeliti u dvije kategorije: sprječavanje i intenziviranje prirodnih meteoroloških obrazaca. U ekstremnim slučajevima, mogli bi se stvarati potpuno novi meteorološki uvjeti, mogle bi se izazivati ​​i kontrolirati jake oluje, ili čak izmijeniti globalna klima na čitavoj planeti. Po najbezazlenijem scenariu, modifikacija vremena bi podrazumijevala sprječavanje ili povećanje padavina, uklanjanje oblaka ili magle tijekom kraćeg razdoblja iznad određene regije.
Da bi se modifikacija vremena obavljala uspješno, neophodno je stvaranje globale meteorološke mreže, preko koje bi se moglo pristupiti bilo kojem meteorološkom centru u svijetu i podacima o globalnim, regionalnim i lokalnim vremenskim prilikama. Suštinu ove mreže, prema planu američke vojne mornarice, činili bi najsofisticiraniji računalni softver i hardver, koji bi mogli za izuzetno kratko vrijeme ‘probaviti’ i obrade bilijune podataka vezanih za okoliš, pretvore ih u baze podataka i proslijede podatke do kompjuterskih modela za predviđanje i mudifikaciju vremena. Senzori bi očitavali promjene i hranili podacima o novom meteorološkom obrascu sustav za modeliranje vremena koji bi smjesta ažurirao proračune.
Gotovo svi napori na polju modifikacije vremena u posljednjih četvrt stoljeća, bili su usmjereni na promjene skale oblačnosti na temelju zasićenja isparenja i razlike u tlaku između leda i vode. Studija dr Viljema Graya istražuje mogućnost da se ‘značajni utjecaj može provesti pametnom eksploatacijom potencijala solarne apsorpcije crne ugljične prašine’. Ova tehnologija bi se primijenila za podizanje razine kišnih oborina, stvaranje cirusnih oblaka i stvaranje kumulonimbusa u sušnim predjelima. Kada se ugljična prašina raširi u zraku iznad velike vodene površine, ugljik postaje vreo i zagrijava zrak u svom okruženju čime povećava količinu isparavanja vodene mase. kako se okolni zrak zagrijava, njegovi fragmenti se podižu, vodena para koje dijelovi zraka sadrže kondenzirati i formiraju oblake.Tokom vremena, kapljice u oblaku povećavaju svoju zapreminu kako se sve više i više vode kondenzira, da bi na kraju pale na zemlju u obliku pljuska ili neke druge vrste padalina.
Naravno, ova tehnika se može iskoristiti u vojne svrhe u idealnim uvjetima. Primjerice, ukoliko u blizini bojnog polja postoji veća vodena površina, ugljična prašina bi se raspršila u atmosferi iznad vode. Na kraju bi se kondenzirana isparenje stuštila na neprijateljsku vojsku i onemogućila joj djelovanje. Zahvaljujući laserskim sustavima i pametnim materijalima baziranim na nanotehnologiji, moguće je stvoriti umjetnu maglu, ali i simulirane meteorološke uvjete. Oblak ili nekoliko oblaka sačinjenih od mikroskopskih računalnih nanočestica koje komuniciraju jedne s drugima i sa večim kontrolnih sustavom, nude ogromne mogućnosti. Medjupovezana, sa trodimenzionalnim navigacijskim sposobnostima, takvi oblaci imaju širok dijapazon primjene. Mogu blokirati optičke senzore ili se prilagoditi da postanu nedostupni drugim metodama nadgledanja. Također, mogu osigurati razlike u atmosferskom energetskom potencijalu – koji inače ne bi postojao da bi se točno utvrdilo vrijeme udara munje u određeni cilj. Čak i kada bi razinu energetskog potencijala bio nedovoljan za efektivno udarno oružje, potencijalni psihološki efekti u mnogim situacijama bi bili fantastični.
Američki stručnjaci predviđaju da bi efekti primjene simuliranog vremena za postizanje željenih ciljeva, omogućili da se namjerno planirane i izvedene akcije vrlo lako protumače kao posljedice prirodnih meteoroloških fenomena. Pritom je takva operacija izuzetno jeftina. Prema dr Dž. Stors Hallu, znanstveniku sa Rutgers sveučilišta koji se bavi istraživanjima iz oblasti nanotehnologije, produkciona cijena recimo kilograma oblaka sačinjenih od nanočestica, bila bi ista kao i proizvodna cijena kilograma krumpira.
Sve u svemu, svi smo svjedoci da vrijeme više nije isto kao prije. Svi kažu da se priroda promijenila, a malo tko zna tko je pravi krivac za to.