Brojni su oni koji smatraju da rukovoditelji s perfekcionističkim karakteristikama baš takvi i trebaju biti. Na taj način se i od podređenih mogu očekivati ​​maksimalni rezultati u radu. Međutim, insistriranje isključivo na radu, bez, na prvom mjestu razumijevanja, ali i bez nagrada i satisfakcija za radnike, sigurno neće povećati njihovu produktivnost. Naprotiv, to će biti tipično sabotiranje čitavog sustava poslovanja. Perfekcionista ima problem s kontrolom kritika koje iznosi na račun kolega, kako onih na nižem stupnju hijerarhijske ljestvice, tako i onih jednakih njemu ili čak i nadređenih. Svakom urađenom poslu nalazi mane, jasno daje do znanja da je primijetio i najsitniju grešku i svaku minutu kašnjenja na posao. Njegova fanatična predanost poslu tjera ga na izbjegavanje zajedničkih pauza i odlazaka na piće ili doručak s kolegama. U određenim profesijama perfekcionizam može biti i jako koristan, primjerice kod stručnjaka iz područja medicine ili kod ljudi koji se bave specifičnim zanatima. Dakle, perfekcionizam ima i pregršt pozitivnih efekata, poput posvećivanja posebne pažnje detaljima što za rezultat ima visoku kvalitetu svakog obavljenog posla. Pored toga, zbog svojih visokih ciljeva perfekcionist se neprestano usavršava i uvijek unaprijed dobro isplanirati svaki predstojeći radni zadatak. Sa druge strane, isticanje perfekcionističkog stava prema povjerenom poslu, poslovni partneri mogu razumjeti kao aroganciju ili držanje distance, kao i nepostojanje fleksibilnosti, što razvija nepovjerenje i sumnju u sposobnosti perfekcioniste. Ako za obavljanje određenog posla postoji više praktičnih rješenja, šef perfekcionist može upasti u klopku zbog bojazni da će krenuti u pogrešnom smeru.U prekomjernom detaljisanju takva osoba može zalutati, bespotrebno trošeći vrijeme oko nebitnih stvari vezanih za konkretan posao. Samopožurivanje je još jedna loša svojstvenost perfekcioniste, jer pokušavajući ispoštuje rokove koje je sam sebi postavio, on će se izložiti ogromnoj količini stresa. Od krucijalnog značaja za svaki posao je intenzitet perfekcionizma. Umjerena doza uglavnom doprinosi postizanju izvanrednih rezultata, dok pretjerana može izazvati potpuni kolaps i fijasko. Visoki ciljevi trebaju biti težnja svakog tko želi biti uspješan i da se istakne svojim radom, ali taj netko mora biti spreman na kompromise i na prihvaćanje nešto nižih kriterija od onih koje podrazumijeva savršeno odrađen posao. Što je posao stresniji, to je perfekcionizam opasniji. Vrlo često je praćen gotovo nepodnošljivom napetošću, migrenom i poremećajima spavanja. To dalje uzrokuje razne psihosomatske tegobe, napade panike, kao i poremećaje prehrane.