Možemo reći da je tračanje znatiželjno virenje kroz ključanicu tuđeg života odnosno radoznalo pretpostavljanje i fantaziranje o razlozima nečijeg ponašanja io tuđim emocijama. Svoje vrijeme time je utrošeno na tuđe, pa samim tim najčešće ne i na vlastite živote. Koliko god ponekad naivno zvučale riječi “trač partija”, “tračerica” ​​može imati nesvjesnu, ali i svjesnu, namjeru ugrožavanja neke osobe.

Psihologija i tračanje

Bijes i agresivnost okrenuta ka nekome često je burna, eksplicitan i dramatična, pa je lako prepoznati. Vidimo i osjećamo da je netko ogorčen nekim našim stavom ili ponašanjem. Eksplozivne reakcije privlače pozornost, bude u nama napetost, strah, bojazan da se sukob ne nastavi ili pak proizvede isto tako agresivno ponašanje kao odgovor.

Međutim, iako se često govori o ovoj vrsti agresivnosti, između ostalog zbog njenih jasno vidljivih posljedica prema nekome ili nečemu, može se biti agresivan i na drugačiji, manje teatralan i manje vidljiv način – ogovaranjem. Prikriveno, implicitno, pod velom maske, ispoljava se agresija, koja je često značajno destruktivnije nego ona otvorena.

Ogovaranje i agresivnost

Ogovaranjem se može implicitno ispoljavati negativan stav i nepovjerenje prema drugima i pasivan otpor prema toj osobi ili nekom ponašanju i stavu. Ljudi su skloni kada se osjećaju ugroženo, kada im neki zahtjevi nisu ispunjeni ili nisu u mogućnosti otvoreno reagiraju, koriste razne “strategije” kao rješenje za oslobađanje tenzije. Tada ogovaranje može biti od “koristi”.

Činjenica je da ogovaranje neizravno onemogućava onome, koji je meta istog, da izravno reagira i konfrontira se. Ukoliko bi netko ipak pokušao reagirati na ono što je čuo o sebi, može biti optužen da je paranoičan, da nije dobro čuo ili razumio, te ostaje s nejasnom slikom o tome što se dogodilo i nemogućnosti da se opravda.

Utjecaj moderne tehnologije

Moderna tehnologija pospješuje komunikaciju i razmjenu informacija. Potreba da se priča o drugima time samo ima više kanala kojima može se ispolji. U koje svrhe i za koje teme će ljudi koristiti modernu tehnologiju ovisi od njihovih potreba, a ukoliko je ova dominantna, prije će i biti ispoljena. Činjenica je da moderna tehnologija i društvene mreže omogućuju da se bez ikakvog suzdržavanja i čekanja otkrije tuđa tajna i prenese ono što “se šuška”.

Zašto tračara?

U socijalnom rječniku riječ ogovaranje najčešće ima negativnu konotaciju, i razumije se kao zloba, pakost, zavist i namjera da se netko ozlijedi. Oni koje tračare etiketiraju se kao brbljavi, trivijalni i površni. Dakle, pitanje namjere, u ovom slučaju, o razlogu pričanja o drugome se ne postavlja, i odmah se pretpostavlja da je loša.

Međutim, pitanje je da li je namjera uvijek loša. Podsjetimo, ogovaranje dolazi od “govoriti o …”, pa tako možemo govoriti io tuđim iskustvima i razmjenjivati ​​ih, ali u cilju boljeg razumijevanja sebe. Dakle, ne degradiramo drugog, ne izmišljamo ili prenosimo priče o njima u kojima nismo sudjelovali, već prenosimo vlastito iskustvo s tim drugim ljudima.

Trebamo se zapitati – koja nam je namjera prepričavanja, da li smo je svjesni, da li bi isto pričali da je ta osoba o kojoj govorimo prisutna? Uostalom, je li to što pričamo istina, zašto nam je važno da je prenosimo dalje?

Odgovori na ova pitanja su putokaz za definiranje razloga i svrhe pričanja o drugoj osobi. Svaki put kad netko govori o nekome tko nije prisutan, on zapravo ogovara. Tako gledano svi mi ponekad ogovaramo. Međutim, na koji način i sa kojom motivacijom je ono po čemu se te priče razlikuju.

Komuniciranjem s drugim ljudima mi se zbližavamo i razvijamo odnose. Jedni drugima govorimo o svojim iskustvima s drugim ljudima, sa samim tim io sebi. U ovom slučaju otvaramo se za iskrenu komunikaciju govoreći o svom životu, osobnim, a ne tuđim iskustvima.

Pričati o sebi dok prepričavamo odnos s nekim trećim, nije isto što i izmišljati priče o nekome kako bi ga obezvredili. Tračanje i ogovaranje zapravo je dosta kompleksije nego što nam se ponekad čini. Ono uključuje minimum troje ljudi između kojih postoje različiti odnosi.

Kada ogovaramo s ciljem komunikacije sa bliskom osobom, zarad razumijevanja i podrške, govorimo o nekom svom izravnom iskustvu s trećom osobom. Govorimo o našem razumijevanju tog ponašanja i razmjenjujemo emocije koje smo doživjeli, a pri tome ne gradimo lošu sliku o toj osobi. Sa druge strane, ogovaranje je kada se govori o nečemu što nismo doživjeli, o nečemu o “čemu se priča”, a sami nemamo takvo iskustvo.

Tračanje i spolnost

Ogovaranje se nerijetko definira kao “ženski hobiji”, pa se samim tim i više primjećuje i naglašava u odnosu na muškarce, od kojih se to općenito manje očekuje. Međutim, žene i muškarci mogu podjednako biti skloni jednoj i drugoj vrsti ogovaranja.

Brojna novija istraživanja pokazuju nam uvjerljive rezultate o tome kako su muškarci skloni tračarenju koliko i žene, ponajviše, kako pokazuju istraživanja, u poslovnom okruženju gdje im to pomaže u uklapanju u poslovni tim.

Ljudi su skloni nošenju različitih maski, predstavljanju drugima samo svoje pozitivne strane ličnosti, vrline i time stvaraju određenu distancu sa drugima. Oslikavajući samo pozitivne aspekte sebe, jedan dio sebe vješto kriju od drugih.

Drugu stranu to može provocirati i kopkati, jer imaju ideju da vide samo jednu stranu medalje, naročito ako su i sami skloni takvom ponašanju. Zanima ih što se krije iza fasade, žele cijelu sliku te osobe, pa su samim tim skloni obraćaju pažnju na njihov život, na signale, a onda zajedno s drugima grade dio slike koji im fali. Glad za tračevima ponekad može biti i radoznalost da se otkrije istina.

Na koje detalje i signale će se obratiti pozornost ovisi od onog koji promatra. Istraživanja pokazuju da žene za sugovornike najčešće biraju druge žene, najbolje prijateljice i obitelj, a muškarci bolje dijele tračeve s drugim ženama, nego s muškim prijateljima. Rezultati mnogih istraživanja pokazuju da su muške teme tračeva pijanstva, seksualna iskustva, novac i slično, a ženama ponašanja drugih žena, prijateljica, kolegica, svekrve.

Kažu da vijest postaje trač onog trenutka kada se džak pun perja izbaci kroz prozor, a demantovanje je skupljanje tog perja.

Ostaje jasna slika da je informacije koje drugi šire o nama teško uspješno demantirati. U najmanju ruku može ostati samo sumnja. Dakle, ogovaranja i tračevi mogu imati veće posljedice nego što bismo to u prvi mah pomislili. Ta činjenica je dio istine s kojom se treba pomiriti, kao is tom svjesnošću znati se nositi kada i sami pričamo o drugima.

Svaki put kada se prenose neistinite informacije o nekome, degradira nam se ličnost, jer postoji svjesna ili nesvjesna želja da se nekog povrijedi. Dakle, nanosi se emocionalna povreda, pa možemo govoriti o agresiji, samo suptilnije upakovanoj.

Tračanje i samopouzdanje

Svjesno ili nesvjesno, nisko samopouzdanje može izazvati potrebu o stvaranju loše slike o drugome. Kada se drugi oslikavaju kao manje vrijedni i loši, tako povratno onaj koji priča djeluje uzvišenije i pozitivnije. Direktna moguća dobit od takvog ponašanja je uzdizanje vlastite slike o sebi.

Zavist provocira osvetu kroz izmišljanje priča o drugome, kojima se zavidi na uspješnosti, ljepoti i slično, dok iza toga ustvari stoji nemoć i uvjerenje da to što ima drugi ne može osoba i sama dobiti ili stvoriti. Imajući ovo u vidu, kada čujemo trač trebamo biti obazrivi i zapitati se je li to zaista tako, ali i tko nam daje tu informaciju.

Ponekad ogovaranje može ciljati izravno na nečiju karijeru sa željom da se ona ocrni i degradira. Posljedice ovoga često nisu tako male i zaista mogu utjecati na nečiji status u poslovnom okruženju. Moć trača je baš na ovom mjestu i najveća. Iza njega može stajati izravna želja da se nečiji uspjeh osujeti.

Bavljenje tuđim životima, zamjena je za vlastiti. Što je unutarnje polje čovjeka praznije, to ostavlja više mjesta za bavljenje drugima. Od početnog trača do onog koji čujete nakon nekoliko okretanja priče, to je sadržaj istih svih fantastičniji, sve manje realističan. Mnogi tračevi počinju tako da poprimaju elemente znanstvene fantastike s neizvjesnim krajem. Pitanje je, gdje je u svim tim pričama naš život, pitanje je što imamo da kažemo o sebi.

Možda vam je poznat eksperiment sa svega desetoro ljudi u kome jedan izmislio kratku informaciju o nekome. Potom ju je prenio prvom do sebe, a taj sljedećem u redu. Sve to podsjeća na dječju igru ​​gluhih telefona. Iako je informacija bila kratka i bez puno detalja, iznenađujuće je ono što čujete na kraju kruga, a koliko to malo ima veze s onim što smo čuli kao informaciju na početku.

Iznenađujuće, interesantno, a možda ponajviše zastrašujuće. Razlog tome je što svatko od nas, čak i bez svjesne namjere da izmijeni priču tjedna prenošenja vijesti, dodaje u nju nešto svoje, dio svoje osobnosti, način na koji razumije informacije, kako pamti, koja prethodna iskustva ima.

“Rijaliti” programi i tračanje

Ljudi su skloni virenja u tuđe živote i analiziranju tuđih iskustava. Ogovaranje je i jedna vrsta uspoređivanja s drugima. Pri prepričavanju tuđih pogrešaka, podrazumijeva se da sami iste ne pravimo. Kada osuđujemo druge, dajemo posredno informaciju o sebi kako mi to ne radimo. Priča o tuđim pogreškama io tuđim životnim izborima, daje do znanja da je njihova vrijednost manja u odnosu na nas. Zapravo to je jedan vid obrambenog mehanizma od vlastitog osjećaja nevrednosti.

Obratite pozornost na sadržaj ogovaranja, pa ćete najčešće u njezinu naći ono na čemu neko zavidi toj osobi koju ogovara. Oni koji su skloni zavide više se i bave tuđim životima, precjenjuju ili podcjenjuju sebe. Ljudi koji se precjenjuju smatraju da su svi ostali manje vrijedni od njih, a sa obzirom na to trebalo bi da budu manje voljeni, manje uspješni i manje sretniji. Sa druge strane osobe koje se potcjenjuju su često zavidne, jer su nesigurne i strahuju od neuspjeha. Stoga je korisno uvidjeti da tuđ uspjeh ne ugrožava naš.

Možemo birati, da li ćemo se prihvatiti instant priča o tuđem životu umjesto o svom. Možemo osuđujemo druge ili da se pitamo što bi na istom mjestu mi učinili. Možemo zavidimo ili da se razvijamo i dostižemo vlastite ciljeve. Možemo uživati ​​u jeftinoj zabavi tračanja ili da hranimo dušu značajnim sadržajima. Možemo pričati o drugima, a možemo io sebi. Na kraju, možemo živjeti tuđi život ili svoj vlastiti. Na nama je izbor!