Svi znaju da vole, jer su se rodili s tim darom. Neki to rade prirodno dobro, ali većina treba da ponovi gradivo, da se ponovo sjeti kako se voli, i svi – bez izuzetka – imaju potrebu da gore u vatri svojih proživljenih emocija, da ožive neke radosti i boli, uspone i padove, sve dok ne postignu onu nit vodilju koja stoji iza svakog novog susreta; da tamo postoji jedna nit i, dakle, tijela uče jezik duše, i to se zove seks.

Kada čovjek dublje zagleda u dušu svijeta lako shvati da na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada … I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj … i samo postoji taj trenutak …

Bez obzira na ono što čini, svatko na zemlji uvijek igra glavnu ulogu u povijesti svijeta.

Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu-uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj, ali uvijek nas nekamo odvede.Treba je prihvatiti, jer je ona hrana našeg postojanja. Ako odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove.Treba ići za ljubavlju gdje god ona bila, čak i kad to znači sate, dane, nedelje razočaranja i tuge. Jer, u času kad krenemo u susret ljubavi, i ona kreće u susret nama. I spasi nas.

Uvijek je neusporedivo bolje vjerovati u vlastitu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu, ne uzvrativši je, nego smognuti hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvijek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, dok nas sustanar ili supružnik spava, oplakivati ​​u potaji, svoj kukavičluk.

Kada viđamo uvijek ista lica, na kraju ona postaju dio našeg života. A kada postanu dio našeg života, onda žele i da nam ga izmjene. I ako ne bude po njihovom, nije im pravo. Jer, svaki čovjek ima točnu predstavu kako bi trebalo da živimo svoj život. A nikad nemaju pojma kako treba da prožive vlastiti život.

Ljudi veoma rano saznaju razlog svog postojanja. Možda zbog toga oni tako rano i odustaju.

Ako kreneš obećavši ono što još nemaš, izgubit volju da ga stekneš.

Ponekad treba pustiti da voda sama teče.

Možda je Bog i stvorio pustinju da bi ljudi mogli da se osmjehnu Urmina palmama.

Bilo što na licu zemlje može ispričati priču svih stvari. Ako bi otvorio neku knjigu na bilo kojoj stranici, ili pogledao u nečiji dlan, ili u karte, ili let ptica, ili bilo što, svaki čovjek bi pronašao neku vezu sa onim što trenutno proživljava. Zapravo, stvari nisu pokazivale ništa, nego su ljudi, posmatrajući stvari, otkrivali način da se prodre u Dušu Sveta.

Tajna je u sadašnjosti; ako obratiš pažnju na sadašnjost, možeš je poboljšati. A ako poboljšaš sadašnjost, biće bolje i ono što će ti se kasnije dogoditi. Zaboravi budućnost i živi svaki dan svog života prema poukama Zakona i s vjerom da Bog brine o svojoj djeci. Svaki dan nosi u sebi Vječnost.

Snovi postaju neostvarljivi samo zbog jedne stvari: straha od neuspjeha.

Kada nastojimo da budemo bolji nego što smo, sve oko nas takodje postaje bolje.