Kroz Anenerbe nacisti su počeli stvaranje okultne civilizacije koja će zamijeniti kršćansku. Počeli su indoktrinaciju Hitlerjugenda (nacističkog podmlatka) satanističkom ideologijom. Djeca i buduće vođe SS-a su učili da je sažaljenje slabost. Ohrabrivali su ih da sudjeluju u poganskim slavljima i da izvode okultističke ceremonije. Himmler je sebe nazivao Crni Jezuita – to je zaista i mislio. Pravio je planove da poslije rata podigne poganske hramove diljem Njemačke. Hramovi bi zamijenili crkve, a na svakom oltaru bi stajao primjerak Hitlerova Mein Kampfa.
U planu je bilo da se oko dvorca Vavelsburg podigne grad koji će biti centar nove religije. Bio bi to okultni Vatikan. Na koledžima bi buduće njemačke vođe učili predmete iz domene okultnog, ali i proricanje, medijumstva, hipnozu i astrologiju. U muzejima i galerijama okultnog Vatikana bi bili izloženi artefakti magije i moći: Sveti Gral, Koplje Sudbine i Zavjetni kovčeg. Istraživačke laboratorije bi tragale za novim energijama – kakva je Vril – koja će napajati svemirskih brodova na njihovom putu ka zvijezdama. Nacistička preokupiranost okultnim današnjem običnom čovjeku zvuči potpuno sumanuto. Da li su ti ljudi bili ludi, ili se iza njihovih djela krije nešto daleko zlokobnije? Prilično je lako opisati ih kao luđake, ali ima i onih koji vjeruju da su Hitlera zaista opsjedale zle sile.
Herman Raušning, Hitlerov prijatelj i pisac njegovih govora je zapisao: ‘Čovjek se ne može otrgnuti uvjerenju da je Hitler medij, i to medij koji je opsjednut. Bez ikakve sumnje. Hitlera su opsjeli sile koje nadilaze sve njegove sposobnosti. Sile, kojima je pojedinac po imenu Hitler bio tek privremeni instrument! ‘