Krajem 1838. godine električni insekti su naizgled bili zaboravljeni. Dvije godine kasnije, jedan kirurg koji se zanimao za prirodnu filozofiju, Viljem Henry Viks, riješio je da nastavi istraživanja. Za svoj ogled upotrijebio je stakleno zvono u koje, u načelu, nijedno jajašce nije moglo da se uvuče. Više od godinu dana ništa se nije dogodilo. Međutim, 25.novembra 1841, pojavilo se ‘pet savršenih insekata’, što su svjedoci mogli potvrditi. Da bi izbjegao ranije nesporazume, Viks se neposredno obratio entomološki društvu, poslije čega je, veljače 1842, u časopisu Entomolog objavljan članak o njegovim istraživanjima. Neposredno nakon toga, Viks je vijest o svom uspjehu poslao Timesu i time privukao pažnju izvjesnog broja znanstvenika. Dvojica poznatih stručnjaka za elektricitet, Henry NOAD i Alfred Smee, poduzeli su da ponove ovaj kontroverzni eksperiment.
Rezultat je bio negativan. Nijedan akarus se nije pojavio. Međutim, Smee je otkrio da je na ovaj način moguće jednu vrstu insekata pretvoriti u drugu – Aphis vastator u Aphis koji živi u grahu. To nije bilo pravo stvaranje, ali je ipak ohrabrivalo. Za trenutak se moglo pomisliti da će eletrična biogeneza naći svoje mjesto u pravoj znanosti. Ubrzo, međutim, stvari su se ponovno promijenile.
I francuska Akademija znanosti uvučena je u ovu aferu. Pierre Turpen, stručnjak iz ove oblasti objavit rezultate svog istraživanja 1837. godine. Prema TURPEN, krosu paučnjaci su nova vrsta akara koje je on nazvao acarus homdus – strašni akari. Nije li to bio dokaz da je Kros bukvalno stvorio novo biće? Ipak, Turpen nije vjerovao njegovoj elektrobiogenezi. Moguće je praviti kristale, ali stvaranje ovih neorganskih materija beskonačno je udaljeno od stvaranja makar i najjednostavnijih organiziranih bića. Kros nije shvatio jednostavnu istinu: jedno živo biće, pogotovo ako je složeno, može nastati samo iz jajeta. Turpen je isto tako smatrao da život ne nastaje neposrednim stvaranjem složenih organizama, već ‘sluzavih kuglica’ koje imaju osnovne atribute organskog života (apsorpcija, asimilacija, reprodukcija …).
Kros nije bio prvi koji je mislio da je stvorio životinje. Dok je Mary Shelley pisala svog Frankensteina, 1817. godine, Francuz Ž.B.Fre je objavio knjigu pod naslovom ‘Ogledi o porijeklu organiziranih i neorganiziranih tijela’, u kojoj je ispričao kako je stvorio različite vrste rakova, paukova, pijavica i mušica. Njegova su objašnjenja, međutim, bila izuzetno neprecizna što je samo uvećalo TURPEN sumnje: ‘Kada imamo rijetku sreću i izuzetnu privilegiju da dospijemo do tako iznenađujućih otkrića, treba se najprije uvjeriti da smo budni, a zatim imati snage da ćutimo dok ih ne provjere stručnjaci ‘. Njegov zaključak je bio da su Kroes i Freova istraživanja daleko ispod ozbiljnog znanstvenog rada.