Osnovu međuljudskih odnosa čini komunikacija i sve što se u životu radi neodvojivo je od nje. Koristi se svakodnevno na različite načine, čak i kroz ignoriranje koje je, također, vid komunikacije.

Komunikacija se, međutim, ne vezuje samo za riječi, već i za pokret, govor tijela, izraz lica, ton glasa i druge elemente neverbalne komunikacije. Zato, možemo reći da čovjek povremeno govori, ali neprestano priopćava.

facijalna ekspresija

Izrazom lica se postiže bolje razumijevanje poruke koja se prenosi. Promatrač traži emocije na različitim dijelovima lica. Strah i tuga se najčešće traže u očima, sreća na obrazima, iznenađenje na čelu i usnama. Ovi spontani, autentični izrazi emocija, vidno se razlikuju od onih koji se proizvode svjesno, bez osjećaja emocije koja se prikazuje.

Univerzalne facijalne ekspresije

Izrazi lica povezani s nekim emocijama su biološki univerzalni, urođeni. Pol Ekman je naveo šest osnovnih univerzalnih emocija – strah, tuga, ljutnja, gađenje, sreća i iznenađenost.

Na ovakav zaključak je došao provodeći interesantno istraživanje sa izoliranim plemenom, koje nije imalo kontakt s drugim kulturama i uobičajnim facijalnim ekspresijama. Sudionici su ipak prepoznali sve ponuđene facijalne emocije i sami imali takve. Dakle, svaka od ovih ekspresija, se isto iskazuje na svačijem licu, bez obzira na kulturu i porijeklo.

“Oči kao ogledalo duše”

Vizualna komunikacija jedna je od najmoćnijih neverbalnih kanala komuniciranja putem koje se izražavaju i prenosime emocije i stavovi.

Istraživanje među studentima Oksfordskog sveučilišta pokazalo je da kontakt očima čini čak od 25 do 75 posto interakcije između dvoje ljudi tijekom razgovora. Usmjeravanje je duplo veće tjedna slušanje nego pričanja, dok je prosječno zadržavanje pogleda tri sekunde. Još jedna interesantna činjenica ovog istraživanja ukazuje da uzajamno gledanje u oči čini 31 posto trajanja verbalne komunikacije, dok prosječno traje 1,20 sekundi.

& Nbsp;

Trajanje ovog kontakta ovisi io sugovornika i od situacije. Primjerice, kod obmanjivanja ljudi najčešće skreću pogled u lijevo i izbjegavaju sugovornike gledaju u oči, međutim, to ne isključuje obmanjivanje. Ukoliko je osoba uvjerena da može manipulirati neće imati potrebu pogled skreće.

Možemo zaključiti da usmjeravanje pogleda ovisi o više faktora, na ovaj način izražava se stav prema osobi u koju je pogled usmjeren, ali je i manifestacija određenih odlika samog pojedinca.

Kontakt očima, također, može govoriti o odnosu ekstrovertnosti i afilijativnosti. Osobe koje manje gledaju u svoje sugovornike ocjenjuju se kao nedovoljno sigurne u sebe iu ono što pričaju. Ocjenjuju se kao nervozne, napete i introvertirane osobe. Sa druge strane, osobe koje više gledaju u svoje sugovornike, ocjenjuju se kao aktivnije i dominantnije.

Kontakt očima i kulturološke razlike

U razumijevanju značaja kontakta očima, pogleda, ne treba zaboraviti i značaj kulturoloških razlika. Razlike ovise o normi koje vladaju u društvu.

Primjerice, kod Arapa, mnogih naroda Južne Amerike, kao i kod naroda sa juga Europe, znatno je više usmjeravanja pogleda, što je praćeno i učestalim tjelesnim dodirima tijekom komunikacije. Kod stanovnika SAD-a, Japanaca i naroda Sjeverne Europe usmjeravanje pogleda se u nekim situacijama smatra nedoličnim, a suviše zagledanja je uvijek neučtivo i znak nametljivosti.

& Nbsp;

U nekim zemljama postoje i norme o usmjeravanju pogleda, pa je kod nekih plemena u Keniji zabranjeno gledati u taštu, a u Nigeriji u osobe na visokom položaju i sa visokim statusom. U našoj kulturi, duže fiksiranje, posebno nepoznate osobe, smatra se nedoličnim, dok se neučtiva smatra ako ne gledamo u osobu kojoj se obraćamo.

Udaljenost i stav tijela

Opažajući udaljenost između sugovornika možemo prepoznati osjećaje i stavove koje imaju jedni prema drugima. U svakodnevnom životu ljudi koriste četiri zone udaljenosti.

INTIMNA ZONA predstavlja udaljenost do pola metra od našeg tijela. Na ovoj udaljenosti lako možemo dodirnuti sugovornika, i on nas. Koristimo je s bliskim ljudima izražavajući ljubav, privrženost i bliskost. Puštanje u naš intimni prostor je znak povjerenja. Sa druge strane, kada netko u naš intimni prostor uđe bez dopuštenja, to budi osjećaj neugode i ljutnje, pa se osjećamo ugroženo.

PERSONALNA DISTANCA je udaljenost od pola metra do metar. Kontakt u ovoj zoni udaljenosti je i dalje blizak, ali manje osoban u odnosu na intimnu zonu. U onoj zoni se rukujemo, a najčešće je koristimo s bliskim prijateljima.

SOCIJALNA DISTANCA je udaljenost od 1,2 do 3,2 metra. Koristimo je u svakodnevnim socijalnim i poslovnim susretima. Bliže od ove udaljenosti (do 2 metra) koriste poznanici, kolege, kao i prodavatelj i kupac. Udaljenost iznad dva metra koristi se za formalne i manje osobne situacije, službeni razgovor i slično. Ali, ako želimo ostaviti više prijateljski dojam, moramo smanjiti tu razliku.

& Nbsp;

JAVNA DISTANCA predstavlja udaljenost iznad 3,5 metra. Nešto veću udaljenost od 3,5 metra koristi, primjerice, većina učitelja u razredu. Ako je udaljenost značajno veća, komunikacija postaje gotovo nemoguća. Osoba koja odabere ovu udaljenost, iako je mogla prići bliže, sasvim sigurno nije zainteresirana za komunikaciju.

Može se zaključiti da svi imaju svoj karakterističan stav tijela koji najčešće zauzimaju. Zato i možemo nekoga prepoznati iz daljine, prije nego što mu vidimo lice. Ono što smo mi na psihičkom planu, vidi se i na našem tijelu.

Neverbalna komunikacija i intervju za posao

Neverbalnom komunikacijom izražavamo povjerenje, nervozu, ljutnju, prijateljstvo, simpatiju i antipatiju kao i druga osjećanja i stavove. Ona ima veliki utjecaj tijekom intervjua za posao dajući poseban ton procesu selekcije.

Kako pokazuju istraživanja, voditelji intervjua višim ocjenama rangiraju kandidate koji su pokazali doziranu i točnu uporabu neverbalnih znakova, kao što su – kontakt očima, otvoren stav tijela, osmijeh, usmjerenost prema voditelju, lagano klimanje glavom i drugo.

Pozitivnim bodovima doprinosi optimizam, otvorenost, iskrenost u komunikaciji, struktuiranost i organiziranost.

Na otvorenost ukazuje – fleksibilan otvoren stav, otvorene ruke, primicanje bliže sugovorniku, neprekrštene ruke i noge, osmijeh, kontakt očima i klimanje glavom.

Tjelesna ukočenost, čvrsto prekrižene ruke i noge, pogled u stranu uz minimalan kontakt, stisnute šake i usne, ravan ton glasa su najčešći znaci odbranbenog stavka.

Nestrpljivost i dosadu prepoznajemo kroz lupkanje prstima, mahanjem nogu, tijelo usmjereno prema izlazu, gledanje na sat i predmete u okolici.

Entuzijazam se neverbalno ogleda u osmijehu, široko otvorenim očima, uspravnom stavu tijela i izražajnom i dobro moduliran tonu glasa.

Nerazumijevanje sugovornika lako prepoznajemo kroz naborano čelo, bezizražajan pogled, podignutu obrvu, usiljeno klimanje glavom, uz nestabilan kontakt očima.

Utjecaj na dojam koji se ostavlja ima i paraverbalna komunikacija. Iako se glasom prvenstveno šalje verbalna poruka, glas služi i kao sredstvo neverbalne komunikacije.

Ton glasa, spuštanje ili podizanje glasa, usporen ili ubrzan govor, naglašavanje pojedinih riječi, pauze u govoru i slično služe za ostvarivanje funkcija neverbalne komunikacije.

Trema često oblikuje neverbalno ponašanje tijekom intervjua. Ignoriranje iste rijetko dovodi do rješenja, a ostavlja dojam neprirodnosti i grča. Tremu ne treba ignorirati, rješenje za njeno prevladavanje može biti i dobra priprema, odglumiti intervju kod kuće, vježbanje pred ogledalom.

Pripreme za intervju uglavnom se svode na spremanje razgovora, istraživanje o kompaniji, razmišljanju o mogućim pitanjima i slično. Verbalna komunikacija zapravo čini svega 7 posto pažnje sugovornika, što ne isključuje njenu važnost, ali treba imati u vidu da se ne komunicira samo na ovaj način.

Kako je spomenuto, neverbalnu komunikaciju čini tjelesni stav, ton glasa, facijalna ekspresija, tjelesni odnos s predmetima iz okoline i drugo. Obraćanje pažnje na stav, kontakt očima, rukovanje i druge elemente neverbalne komunikacije može značajno doprinijeti uspjehu u procesu selekcije.

Tumačenje neverbalne komunikacije

Zanimanje i upoznavanje s znakovima neverbalnog komuniciranja, može biti od iznimne koristi, međutim način na koji tumačimo te znakove je presudan za krajnje razumijevanje.

Jedan gesta, može imati puno različitih značenja, koje je ispravno zaključujemo uzimajući u obzir sve popratne signale. Tumače se skupovi gesti, a ne geste pojedinačno.

Dalje, istraživanja pokazuju da se neverbalnoj poruci vjeruje čak pet puta više nego verbalnoj. Ako se verbalno i neverbalno ne podudara, znatno je veća vjerojatnost da će se povjerovati neverbalnom “govoru”.

Primjerice, ukoliko netko kaže da nas pažljivo sluša, dok za to vrijeme gleda u drugom smjeru, vrpolji se i slično prije ćemo vjerovati neverbalnim znakovima, zaključuje se. Slušanje i promatranje je od podjednake važnosti.

Tumačenje sukladno kontekstom

Često se može čuti da je nešto “izvučeno iz konteksta”, pogledati neki upadljiv naslov filma ili knjige, a kasnije uvidjeti da je sadržaj manje senzacionalan u odnosu na naslov, da je nešto ponovno “izvučeno iz konteksta”.

Na ovaj način možemo promatrati i neverbalnu komunikaciju. Prekrižene ruke kao gesta ukazuju na zatvorenost i obrambeni stav, ali i na to da je nekom možda hladno, dakle, kako bi se izbjegla greška geste treba tumačiti na temelju konteksta.

Neverbalna komunikacija igra značajnu ulogu u sveobuhvatnoj komunikaciji, dok ovladavanje ovim znanjima i vještinom tumačenja značajno doprinosi unapređenju komunikacije.