Mesing objašnjava da ljudske misli prima u slikama. Najčešće mu je pred očima slika određene akcije ili mjesta. Ovaj telepata naročito inzistira na tome da u telepatiji nema ničeg natprirodnog i da je to jednostavna spoznaja prirodnih zakona. On sebe najprije dovede u stanje potpune opuštenosti i za to vrijeme osjeća kako prikuplja snagu – telepatija iziskuje strahovito puno energije. Tada može čitati svaku i svačiju misao. Ponekad ih iz opće gungule od najraznovrsnijih misli izdvaja tako što dotakne onoga tko šalje misao, ali taj dodir nije i nužan.
Vidjevši u kazalištu Mesinga na dijelu tadašnji ruski znanstvenici su postavili teoriju da Brass dobiva poruke pomoću ideomotoričnih pokreta – gotovo neprimjetnih, nesvjesnih pokreta mišića koji mijenjaju izraz lica, ritam disanja i slično. Ove pokrete može uočiti samo vrlo izvježban promatrač, kakav Brass sigurno jeste. Činjenica da telepata ponekad dohvati čovjeka za ručni zglob iskorištena je za tvrdnju da on iz nesvjesnog kočenja muskulature zaključuje kada treba krenuti i kad stati, što onda djeluje kao da ‘čitati’ misli toga čovjeka.
Na ovu nategnutu i iskonstruisan teoriju osjetljivi Brass je vrlo burno reagirao tvrdeći da zavezanih očiju još bolje prima misli, jer se onda potpuno usredotoči na njegovu misao i ne gubi energiju na vizualno registriranje, koje zauzima mnogo mjesta u mozgu i konkurira izravnom primanju misli. Ovu teoriju je 1950. godine postavio Odsjek za filozofiju sovjetske akademije znanosti, kada je vršio veliki pritisak na Mesinga u cilju da pronađe za njegove psihičke moći objašnjenje dosljedno načelima tada vežeće materijalističke i komunističke filozofije. Po riječima Mesinga, bilo je to najrepresivnije doba režima koji je konstruirao misli i život prema svojim ideološkim ciljevima, a ne pravom stanju stvari i na temelju valjanih i nepristranih znanstvenih eksperimenata. Ideomotoričko objašnjenje Mesingovih moći bilo je odštampano kao objašnjenje na poleđini programa svih njegovih predstava, što je bio najvidljiviji i najslikovitiji vid režima kulta ličnosti – Staljina.
Stvari su se izmijenile poslije Staljinove smrti. Komunizam je metamorfozirao u mnogo realniju i slobodniju varijantu koja se blagotvorno odrazila i na znanost, vraćenu Lenjinovim principima i kulturno-znanstvenom nasljeđu čitave civilizacije. U Mesingovom slučaju to se ogledalo u službenom priznanju, ponovno objavljenom u časopisu Znanost i religija, da se sve ono što je Brass činio po Staljinovim naredbama ne može objasniti ideomotoričkom teorijom, a naročito ne telepatski prijenos u kome su prijemnik i odašiljač razdvojeni prostorom. Ona također ne može objasniti ni kako se primaju apstraktne ideje, složene i originalne, za koje Brass kaže da ih prima mnogo lakše jer su zanimljive i izdvajaju se od drugih, banalnih, uobičajenih misli vezanih za svakodnevicu.