Naravno, nemoguće je zaobići dobrog, starog Forta, ako se čovjek odluči praviti ‘on line’ magazin s najzanimljivijim stranicama obavljenim u svijetu. Pogotovo, kada je riječ o čudnim padavinama i nevjerojatnim pljuskovima, koje su u prošlosti uzbuđivale stanovništvo naše planete.
Na stranicama ‘Knjige prokletih’, Charles Fort je zabilježio nebrojeno mnogo nesvakidašnjih padavina: kišu crvene prašine, žaba, riba, rakova, meduza, želatine, žita, povrća, lješnjaka, natrijeva karbonata, vapnenca, soli, koksa, pepela, zmija, mrava , crva, paukova, čak i topovskih kugli.
No, mi ćemo otići i korak dalje. Govorit io ‘nemogućim’ padavinama, koje su uzbuđivale svijet u desetljećima poslije Forta smrti. Istina, mnoge od njih, ako se ozbiljno analiziraju, ne pretstavljaju nikakvo čudo i mogu se znanstveno objasniti, ali je medu njima znatan broj bilo i onih, poput plamenog pljuska u Estoniji, koje će se još dugo, u najmanju ruku, smatrati čudnim i nedovoljno istraženim.
Stanovnici kineske provincije Kirin, koji žive na područu prostranom više od 500 četvornih kilometara, bili su svjedoci meteoritskog pljuska, koji je srećom prošao bez tragičnih posljedica. Događaj se odigrao 8. ožujka 1976. godine i neobičan je po tome što su se krhotine metorita i prateći manji komadi, rasuli na površini koja, po obimu, premašuje sve do sada poznate ‘kamene kiše’.
O neobičnom događaju pisali su mnogi autori, a mi ćemo se koristiti saznanjima Ouhang Cu-Huana, uglednog člana Instituta za geohemiju pri Kineskoj akademiji znanosti u Pekingu.
Crvena se vatrena lopta, veličine punog Mjeseca, iznenada pojavila nekoliko desetina kilometara iznad sjeveroistočnog dijela grada Hsinglunga, u provinciji Pajen, na sjeveru Kine, točno u 15,01 sati po lokalnom vremenu. Primijećeno je da se vatrena lopta kretala brzinom od 10 kilometara u sekundi i da je letjela prema jugozapadu, gotovo paralelno s nasom planetom.
Nekih 230 kilometara jugozapadno od Hsinglunga, Hsing Kuo-Chin i pet njegovih kolega iz komune Tienteh, primijetili su da je promjer vatrene lopte postao dva do tri puta veći od punog mjeseca. Prema njihovim tvrdnjama nebeska je lopta djelovala poput ogromne crveno-bjelkaste mase. U međuvremenu, desetine tisuća kineskih radnika, seljaka i vojnika, uocili su goruće nebesko tijelo, koje je iza sebe ostavljalo blistav trag i kovitlace dima i prašine.
Raspadanje metorita i njegovo pretvaranje u opasni meteoritske pljusak odigralo se u posljednjih nekoliko sekundi leta užarene lopte, na visini od nekih 17 kilometara iznad sjeveroistočnog dijela grada Kirina, i bilo je popraćeno zaglušujućim praskom i bljeskom, koji se može usporediti s blještavilu sunca. Kiša metorita, koja je neposredno prije dodira s tlom postala tamna, proizvela je u trenutku pada zastrašujući ‘urlik’, podižući prašinu i zemlju visoko u zrak. Očevici tvrde da su komadi zaleđene zemlje letjeli i do 150 metara unaokolo, a gusti oblak, u obliku gljive, podigao se visoko iznad zemlje najmanje 50 metara.
Meteoritske pljusak odigrao se u blizini seoskih kuća, pa je siloviti tlak razbijao prozore i otvarao nezabravljena vrata na kućama. Istodobno, zvuci koji su se čuli bili su zaglušujući i nesnosni, a preko milion ljudi, koji ih je slušao skoro pet minuta, opisuju ih kao nešto što dotad u životu nikada nisu registrirali. Najveći je komad meteorita pao u selo Kaoshan. Zbog svoje veličine i težine nazvan je ‘Meteorit br. 1 ‘i bio je težak 700 kilograma. To je, inače, najveći meteoritske kamen do sada otkriven na našem planetu i za nešto više od jednog kilograma teži od metorita, koji je 1948. godine pao u sjeverni Kanzas – SAD. Nakon ‘kamene kiše’ na području kineske provincije Kirin sakupljeno je više od stotinu meteoritskih komada, ukupne težine 2700 kilograma. Srećom, iako je načinjena znatna materijalna šteta, u metoritskom pljusku nitko nije smrtno nastradao. Naravno, ovakve padavine, po pravilu izazivaju paniku i strah među ljudima. No, u svijetu su zabilježene i one koje izazivaju radost, nevjericu, cudenje i smijeh.
