Da slavni baš imaju dobru ‘vezu’ s onostranim, svjedoči poznati američki glumac, biznismen i borac za prava životinja Richard Vincent – Dick Van Patten. Rođen 1928. godine, na početku karijere bio je skeptičan prema paranormalnom, ali onda je doživio ono što ga je u tom pogledu zauvijek promijenilo.
‘To je bilo 1968. godine, kada već nekoliko mjeseci nisam ništa radio i bio sam prilično depresivan. Moja supruga i ja živjeli smo u Los Angelesu, u kući na dva nivoa, u kojoj je kuhinja bila u prizemlju a spavaća soba na katu. Volio sam igrati tenis i vježbao sam tri bloka dalje i toga dana, vraćajući se s treninga kroz vrata iz dvorišta ušao sam u kuhinju. Ugledao sam čovjeka ispod sudopera koji je nešto popravljao. Po opremi oko njega vidio sam da je vodoinstalater i pitao sam što se dogodilo, o kakvom kvaru je riječ? Izvukao se ispod sudopera, ustao i rekao: ‘Nije ništa ozbiljno, samo nemojte piti vodu neko vrijeme!’.
Zapazio sam kao neobično da je imao sijedu bradicu i potpuno crnu kosu. Pitao sam opet što nije u redu s vodom, a on je polako ponovio: ‘Nemojte piti vodu!’. Supruga je bila u sobi na katu i popeo sam se gore da je pitam zbog čega je pozvala vodoinstalatera. Pogledala me čudno i rekla da nikoga nije zvala! Sišli smo dolje, joj pokazati čovjeka, ali u kuhinji nije bilo nikoga i sve je bilo na svom mjestu. Pregledali smo sve prostorije i dvorište, misleći da se čudni majstor krije negdje u blizini, ali nismo ga našli ‘.
Van Patten nisu mogli objasniti sebi ovaj događaj, a dva dana kasnije Dika je pozvala njegova punica iz New Yorka, kojoj se do tada podsmijevao jer je smatrala da je vidovita i priređivala seanse. Rekla mu je da je sanjala da ne treba piti vodu. Odbrusio joj je da ne tjera šalu s njim, a supruga ga je uvjeravala da majci nije ništa pričala o događaju. Onda je ubrzo stigao još jedan telefonski poziv.
‘Zvao me je moj menadžer i javio mi dobru vijest da sam angažiran za predstavu na Broadwayu, koju je napisao Woody Allen. Kada je rekao da naziv komada glasi: ‘Nemojte piti vodu’, ja sam se presjekao! Bio sam uplašen od toliko koincidencija, uplašen ali sretan što sam dobio posao. Dva tjedna kasnije počeli smo probe, i kada je došla premijera, doživjeli fantastične ovacije! Kada smo izašli na scenu da se poklonimo i kada se zavjesa podigla, noge su počele da mi se tresu: u trećem redu na sjedištu pored prolaza, dokle su bila vidljiva lica publike, jasno sam vidio ‘vodoinstalatera’ koji je bio u mojoj kući onog dana! Zavjesa se spustila pa ponovno podigla, a on je bio i dalje tamo. Isti čovjek s bradicom, upamtio sam ga, nisam mogao pogriješim! Gledao je ravno u mene. Sljedeće večeri, i narednih dok smo igrali predstavu, tražio sam ga u publici, ali uzalud. Ovo je istinita priča i ja sada vjerujem da postoji neka sila jača od nas koja nas štiti i brine o nama, jer je moja karijera od tada krenula uzlaznom putanjom ‘, zaključio je Dick Van Patten.