Znanost još uvijek traži odgovor: da li na našoj pleneti u današnjem dobu žive prapovijesne nemani ?! Najpoznatija čudovišta su:
Nessie (škotsko jezero Loch Ness);
M’kele M’bembe, živi u močvarama kongoanske provincije Ubong;
Manipogo (kanadsko jezero Okangana);
Champ (jezero Champlain na granici Kanade i Sjedinjenih Država);
Selma (norveško jezero Seljord);
Issie (Japansko jezero Ikeda);
Kusi (japansko jezero Kuchár);
Alakali (američko jezero Alkali);
Illiamna (jezero Illiamna na Aljasci);
Na čemu švedski znanstvenik Jan Sundberg zasniva svoje uvjerenje da u škotskom jezeru Loch Nessu egzistira nepoznata vrsta velike jegulje?
Ribe u tom jezeru su malobrojne, pa znanstvenici smatraju kako ne bi mogle izdržavati proždrljiva čudovista veća od dvije tone. Pa, i pored toga, naklapanja o mogućoj prirodi jezerskog monstruma variraju od objašnjenja o divovskoj vidri do mogućeg preživjelog dinosaura.
Nessie se obično opisuje kao zastrašujuća nakaze – pola zmija, pola dinosaur!
Zahvaljujući hipotetičnoj, ali u svijetu sve popularnijoj Nessie, škotsko jezero Loch Ness, postalo je prava turistička atrakcija. Na njegovim nepristupačnim obalama podignuto je mnogo turističkih objekata i pansiona, ali je zasigurno najpoznatija građevina – srednjovjekovni dvorac Urquhart smješten negdje, na sredini sjeverne obale. To nije nikakvo čudo, jer su se upravo iz Urquhart najčešće prijavljivala viđenja tajanstvenog jezerskog čudovišta.
Nessie iz Brosna – Jezerima u kojima se, navodno, pojavljuju neobična čudovišta, pridružilo se još jedno rusko jezero. Jezero se zove Brosna, a na njegovoj je površini snimljeno stvorenje divovskih dimenzija.
– Bilo je ogromno – kaže jedan očevidac iz seoceta Benjok na obali jezera, 400 kilometara sjeverozapadno od Moskve. – Vidio sam glavu kao u ribe i tijelo dugo, kao u zmije!
Zmaj s Sunda – Ako je suditi prema pričama lokalnog stanovništva s Pacific otoka Sunda, tamo se posljednjih desetljeća pojavljuje divovsko čudovište, koje podsjeća na legendarnog zmaja. Otočani ga nazivaju ‘Boeaja darat’, kopneni krokodil, a od njegovih nasrtaja više nitko nije siguran, pogotovo ne svinje i jeleni, mada je u nekoliko navrata napadao i ljude!
Svaki put kada su se mornari, na morima ili jezerima, susretali s ogromnim nepoznatim životinjama, oni su u njima vidjeli veliko vodeno čudovište. Povijest toga misterioznog stvorenja, najsličnija je detektivskim pričama i obiluje tragičnim i zabavnim slučajevima i zgodama, do krajnosti proturječnim tumačenjima i majstorski urađenim falsifikatima.
Indiosi iz peruanskog sela Quimvilca, na sjeveru Anda, žale se da im posljednjih godina čudovište zmijolikog srebrnastosjajnog tijela, dugog desetak metara, koje u noćima punog mjeseca izlazi iz obližnjeg ledničkog jezera, napada i proždire ovce. I ne samo to, u lipnju 1997. godine, napalo je grupu seljaka i tom prilikom ubilo iu jezero odvuklo dvojicu nesretnika!
Nema nedvojbenih dokaza. Nema nalaza lobanja ili kostiju. Nema uginulih, zarobljenih i ubijenih. Nema grobove. Nema jasnih fotografija, niti autentičnih filmskih snimaka, ali se o divljem, snježnom čovjeku, ipak, gotovo sve zna …
To je medvjed! Ne, majmun! Možda, čovjek ?! Ili odmetnuti razbojnik? Pustinjak koji je pobjegao od ljudi i svijeta? Posljednji neandertalac koji je zaostao na putu evolucije? Preživjeli gigantopek iz trećeg roda primata, koji je davno iščezao, dok su se dva reda razvila u dva smjera – jedan u majmuna, a drugi u čovjeka? Što je, zapravo, snježni čovjek? Da li uopće postoji?
Takva sumnja ni najmanje ne postoji kod Tibetanaca, Kašmiraca, Nepalaca ili prostodušnih himalajskih vodiča Sherpasa. Postoji u njihovim vjerovanjima, sagama, mitovima i legendama, ali iu čestim uzbudljivim kazivanjima oko vatre, dok sjede ispunjeni tjeskobama i dok žestokom himalajskom rakijom, koju nazivaju ‘arak’, razbijaju strahove i utažuju žeđ. U tim je trenucima postojanje snježnog divljeg čovjeka neupitno. On egzistira, on je tu, u hladnoj pomrčini, iza prve nepristupačne stijene, čeka i vreba!
