Početkom 40-tih godina XX stoljeća kanadski istraživač Ralf Bergstreser upoznao je jednog od najvećih znanstvenika tog vremena, Nikolu Teslu. Od Tesle je naučio mnogo, između ostalog o povezanosti ljudskih bića s kozmičkim silama koje predstavljaju osnovu našeg postojanja io purpurnim poljima energije. Sljedećih trideset godina, primjenjujući ono čemu ga je naučio Tesla, Ralf Bergstreser je ekperimentisao i konačno razvio tehniku ​​Koršćenje elektriciteta za mijenjanje rezonanse određenih materijala. Prije gotovo četrdeset godina napravio je prvu purpurnu ploču. Iz zahvalnosti Tesli koji ga je usmjerio na pravi put, nazvao ju je – Teslina purpurna ploča. ‘Te energizirana ploče će pomoći čovječanstvu da podigne svoj vibracijski razinu’, pisao je Bergstreser. ‘Njihova pozitivna energija privlači energetsko polje svemira koje prodire kroz svaku materijalnu tvar. Takva energija je blagotvorna za biljke, životinje i ljude. ‘
Purpurne ploče prave se u različitim dimenzijama i oblicima u mnogim zemljama. Najpoznatije su Tesline purpurne ploče pravouganog oblika koje se mogu nositi u džepu i ovalni tzv. Teslini purpurni diskovi koji se mogu nositi kao privjesak. Prave se od anodiziranog aluminija obojenog purpurnom, ljubičastoj. Sam ljubičasti sloj može biti matiran i grub na dodir, ili potpuno gladak i sjajan – ugodan na dodir. Procesom anodizacije mijenjaju se mikroskopska tekstura površine i kristalna struktura metala na površini. Atomi i elektroni aluminija se propuštanjem struje također mijenjaju, tako da se ploče usklađuju i harmonizuju s osnovnom kozmičkom energijom svemira. One djeluju kao prijemnici, antene, stvarajući oko sebe energetsko polje koje prodire kroz svaku materijalnu tvar. Purpurne ploče i diskovi mogu se praviti od materijala koji posjeduju prirodnu rešetkastu strukturu, kakvi su aluminij (najčešće se prave baš od aluminija), kvarc (veoma su krte i lako se oštećuju) i specijalne vrste keramike (radi se o vrlo skupoj vrsti keramike) . Ta rešetkasta struktura je energetski prisiljena formira postojane, homogenije i pravilnije obrasce i molekularne karakteristike.
Izmijenjeni materijal aluminijske ploče (elektrolitička oksidacija) u ljubičastoj boji se ponaša kao antena (i kao prijemnik i kao odašiljač) životne energije koja pozitivno utječe na sva živa bića, hranu, vodu i tlo u okolici.
I još jedno pitanje koje je vrlo važno. Za koju se ploču odlučiti – ima ih mnogo na tržištu. Ako se prošetate po forumima na netu čut ćete razne (budalaste) priče o kopijama, falsifikatima, originalima … Odakle ta isforsirana priča o ‘boljim’ i ‘lošijim’ purpurnim pločama, o ‘kopijama’ i ‘originalima’? Takva pitanja potežu pojedini trgovci tvrdeći na sav glas kako su samo ‘njihove’ Tesline purpurne ploče originali a, sve druge su ‘falsifikati’. Svakome tko ima imalo mozga, jasno je da su ovakve tvrdnje smiješne i usmjerene samo ka jednom cilju – otimanju novca. Znate ono … ‘svaki Ciga svoga konja hvali …’ Trebalo bi imati u vidu da su ovakve tvrdnje karakteristika tržišta manjih zemalja. U EU postoji dvadesetak proizvođača Teslinih purpurnih ploča, raznih oblika i veličina i nigdje nećete naći tvrdnju da su ploče samo jednog proizvođača originali, da su dobre a da druge ne valjaju .. Oni znaju, i imaju dovoljno poslovnog morala priznati, da kudeći druge najviše prljaju sebe. Na kraju krajeva, takvima kupci najmanje vjeruju. U Indiji se prave vrlo kvalitetne purpurne ploče, u Americi i Brazilu također … Zna se kako se purpurna ploča pravi i ako je napravite po tom receptu – svaka je dobra.
Ali, ima li na tržištu loših purpurnih ploča, koje se mogu nazvati falsifikatima? Ima u području sive ekonomije. Njih najčešće prodaju pojedinci preko malih oglasa u novinama ili na internetu. Ako se prevarite i naručite nešto od njih dobit ćete ga uvijenog u običan papir ili najlon vrećicu, bez ikakvog natpisa … Preko ‘fejsa’ su ‘valjane’ ploče od željeza farbane autolakom – naravno da je stvar vrlo brzo provaljena. Nije zabilježeno da se time bave registrirane firme, jer se njima ne isplati da prave nešto što će njihovom poslu nanijeti više štete nego koristi. Još jedno pitanje zaslužuje pažnju – razni znakovi koje neki proizvođači utiskuju na svoje ploče. Čista je dezinformacija da bilo kakav ‘znak’ pojačava učinak ploče. Trgovci utiskuju svoj žig, najčešće, iz estetskih razloga ili kao pokušaj brendiranja. Ali, to nema nikakve veze sa stvarnim djelovanjem Tesline purpurne ploče. Uostalom, Bergstreser nikada nije rekao ni riječ o bilo kakvom ‘dodatku’ ploče.
Zbog svega navedenog, preporučamo da Tesline purpurne ploče nabavljate kod provjerenih prodavača. Izbjegavajte online prodavače koji nemaju prijavljenu tvrtku i trgovinu gdje možete razgledati, opipate proizvod i popričate s prodavateljem (to je najpoželjnija varijanta). Uvijek kada kupujete Teslinu purpurnu ploču vidi nekoliko primjeraka. Ako se mnogo razlikuju, ako nisu ujednačene kvalitete (površine su šarene) ili ako su greške ispravljane flomasterima ili farbom, pokušajte nađete Teslinu ploču kod drugog dobavljača. Kod prave Tesline purpurne ploče dopušteno je da samo na jednoj ili dvije točke (ne veće od kvadratnog milimetra) nedostaje anodizirani sloj i one se smiju nalaziti na rubovima ploče (sa strane). To su mjesta na kojima je ploča bila povezana u kolo električne struje prilikom anodizacije.
I, konačno, pitanje veličine Tesline purpurne ploče. Zapamtite da purpurne ploče ne djeluju oblikom niti imaju propisanu veličinu (ako vam netko tvrdi da su samo njegove ploče prave veličine, onda znajte da pričate sa šarlatanom). Najviše se prave u veličini standardne kreditne kartice i to iz čisto praktičnih razloga – mogu nositi u novčaniku. Na tržištu se mogu naći sve do dimenzije 40×40 cm. Ima ih kvadratnog i pravokutnog oblika. Također se prave kao diskovi – (okrugli) različitih promjera, a najmaštovitiji oblik pravi se u Švedskoj – ploče imaju oblik malog anđela s raširenim krilima i nose se kao privjesak na ogrlici. Tesline purpurne ploče proizvedene u Indiji često imaju žigove hindu-božanstava Hanumana ili Ganeša. Američke ploče često imaju tiskan Teslin portret. Ipak, najveći broj Teslinih purpurnih ploča nemaju nikakvu posebnu oznaku i one najviše liče na originalne ploče koje je konstruirao i napravio njihov tvorac Ralf Bergstreser.