Narcizam je jedna od vrlo čestih, kontraverznih i najčešće proučavanih tema današnjice, kako među samim psiholozima, tako i među laicima.

Veliki je broj autora koji su dali značajan doprinos razumijevanju narcistične dinamike, iako su postojala neslaganja među njima. Neki od autora vide narcizam kao specifičan poremećaj ličnosti, dok drugi definiraju narcizam kao fazu u razvojnom procesu.

Po Kohut, na primjer, bavljenje narcističnim temama je dio razvoja svakog ljudskog bića. Drugim riječima, svi smo mi manje ili više narcistični. Ipak, važno je uvidjeti razliku između narcizma, kao poremećaja ličnosti, i narcizma, kao razvojnog procesa.

Zdrave narcistične potrebe

Nastavljajući se na prethodno viđenje narcizma, možemo reći da smo svi u nekom trenutku okrenuti “zdravim narcističnim potrebama” i “narcističnim ciljevima”.

Posebna tema u razumijevanju narcizma je i pitanje vremena i kulture u kojoj živimo. Možemo se zapitati da li narcistični poremećaj ličnosti predstavlja patologiju današnjeg vremena.

Narcizam može biti individualna slika socijalne kulture u kojoj se bavimo prije pojavama nego suštinom, time zanemarujući sve negativne aspekte sebe i društva.

Kako prepoznati narcisa

Dramatičnost, teatralnost i ekspanzivnost su u prvom planu, a zatim arogantnost i egocentričnost. Drže do svog izgleda, dosta ulažu u svoje tijelo i u opći fizički dojam koji ostavljaju na druge ljude.

Vole da su u centru pažnje. Najčešće koriste riječi poput “ja” ili “moje”, ističući vlastita postignuća, bogatstvo i poznanstva. Malo se interesuju za mišljenje sugovornika, osim ako se ne odnosi na njihove kvalitete.

Narcistična osoba je nesvjesna vlastite zavisti, a druge lako ocjenjuje kao zavidne u odnosu prema njoj. Vjeruje da oni koji je vole zapravo obožavaju, a da oni koji je ne vole – zavide.

veliko JA

Narcistične osobe teže svoje senzacije selektivno interpretiraju. Način pridavanja značenja senzacijama je ključno za razumijevanje narcističnih osoba. Primjerice, ukoliko se narcistična osoba u određenoj socijalnoj situaciji osjeti ugroženom, time što ima tremu ili je nervozna, ona će tu nervozu pripisati svoj veličini – “Ovo je tipično za sve velike govornike”.

Ukoliko su drugi nezadovoljni, primjerice, njenim radom i učinkom to je zato što “ne cijene znanje, zato što su ljubomorni, zato što sami nemaju dovoljno intelektualnih kapaciteta da razumiju velika djela”.

prikriveni narcizam

Narcizam s druge strane nema samo grandiozna i upadljiva ispoljavanja, postoje i prikriveni tipovi ovakve ličnosti. Osobe koje naizgled nisu arogantne i grandiozne, također, doživljavaju snažno osjećanje inferiornosti, preosjetljivosti, ali i zavisti, što se ogleda u nemogućnosti za interpersonalnim vezivanje i intimnijim kontaktima.

Interesantno je da, ovakve ličnosti za partnera biraju upadljivo narcistične osobe kako bi kroz njih mogli doživjeti osjećaj grandioznosti. Ovim putem traže osnovni oslonac kroz vezu s “moćnom” osobom.

Narcizam, odnosi s drugima i seksualnost

Narcis u ljubavi stalno traži pažnju, komplimente, uzbuđenje, egzibicionizam i dramatizaciju. Za narcisa važi da je nepouzdan, često tašt i sklon manipulaciji. U odnosima lako osjeti euforiju, ali se brzo razočara pri čemu krivi druge. Takva osoba sklona paralelnim vezama, kompulsivnoj seksualnosti i prijevarama.

Narcističnim osobama ne prija samoća, potrebni su im drugi kako bi se u njima ogledali da ne bi osjećali prazninu. Iz istog razloga skloni su samodestrukciji, adikcijom (alkohol, narkotici i drugo). Uslijed straha od napuštanja javlja se i strah od istinskog vezivanja, zato su im veze često burne i Kratkotrajne.

Narcisi relativno lako bude kod drugih želju za kontaktom s njima. Veliki su šarmeri, upadljivi u društvu, a manipulacijom žele izazvati divljenje. Najčešće uspijevaju osvojiti druge ljude, jer im je to od velike važnosti, tek odgovor tog drugog na njihovu osobnost gradi njihovo samopouzdanje. Međutim, kako se odnos s njima razvija počinje se osjeća nedostatak autentičnosti i cijeli odnos dobiva površnu notu, osjećaj da je lažan.

Važnost publike za narcise je veliki, jer ako je nema, nema ni narcistične gratifikacije. Pozornica, svjetla uprta na njih, publika, to je ono što im omogućava da se reflektiraju u drugima i pokažu svoju veličinu. Dakle, kapaciteta za pravi kontakt nema, niti recipročnosti u odnosu.

U odnosu sa pojedinim ljudima mogu osjetiti neki vid bliskosti i to su uglavnom osobe koje sami idealiziraju, ali kada se nađu u situaciji da ostvare realan i zdrav odnos bježe uslijed anksioznosti koja se javlja.

Dakle, narcisi mogu ostvariti određenu bliskost i seksualnu vezu, ali uslijed nedostatka kapaciteta za empatiju i nemogućnost da uvide i zadovolje potrebe partnera odnosi su neautentični i onemogućavaju pravu ljubav.

Možemo reći da narcistične osobe najviše za sebe očekuju, jer najviše sebe i vrednuju, dok su drugi manje značajni, dalje možemo reći da vole samo sebe, međutim sve ovo je zapravo paravan za unutarnju prazninu koju ispunjavaju uslijed nedostatka kapaciteta da zaista vole sebe i druge .

Kada je u pitanju odabir partnera narcisi često biraju svoje “blizance”, ličnosti koje su najviše slične njima ili predstavljaju ono što oni žele biti. Za muškarce je karakterističan sindrom “Don Juana” i rano promiskuitetno ponašanje.

Sa obzirom da sebe ne vidi realno, jer se u potpunosti identificira sa svojom idealiziranom slikom, nije u stanju ni drugu osobu da vidi onakvu kakva ona zaista jest. Narcis je sklon idealizaciji drugih, te ih vidi kao potpuno savršene ili, ako ih ne idealizira, kao zahtjevne i inferiorne. Takvi, nesavršeni drugi nisu vrijedni njega.

Ukoliko, s druge strane, osobu vidi kao savršenu, narcistični se zaljubljuje i želi ostvariti ljubavni odnos. Na taj način, ako “uhvatiti” nekoga tko je po njegovom mišljenju savršen, dokazat sebi i vlastito savršenstvo. Partner poprima funkciju ogledala u kojoj se narcis ogleda i kroz drugog stječe sliku o sebi kao o savršenoj osobi.

Ukoliko šarmom i izgledom ne dođe do onoga što je želio, narcis zapada u stanje narcističnog bijesa. Narcistični bijes nastaje kao posljedica svijesti o tome da svijet nije onakav kakav bi on želio biti. Vođen potrebom da bude poseban, kada u drugima ne pronađe potvrdu koja mu je neophodna, on zapada u depresiju i osjećaj niže vrijednosti. Iz ovog stanja često izlazi uz pomoć droga, alkohola i slično.

Zašto narcisi privlače?

Narcisi za partnera također biraju i osobe koje čeznu za pažnjom i ljubavlju, a upravo takve osobe, kojima je pažnja i ljubav potrebna, privlače narcisi.

Paradoksalno je da pažnju i ljubav očekuju od osobe koja je najmanje sposobna da im to pruži. Ono što im je potrebno traže od pogrešne osobe i time se iznova razočaravaju, ali i potvrđuju sebi da nisu vrijedne ljubavi i pažnje.

Osobama s niskim samopouzdanjem su posebno privlačni narcisi, jer im stvaraju iluziju posebnosti koja im toliko fali. Pružaju im opčinjenost i osjećaj važnosti kroz upornost s kojom im prilaze – uporni su dok ne ostvare cilj.

Onima koji su skloni ovisnosti i simbiozi također su privlačne narcisoidne osobe, a često i onima u životnim krizama poput prekidi odnosa s bliskim ljudima, gubitak posla i slično.

Narcis na poslu

Narcistične osobe pokazuju da u sebi nose stavak grandioznosti, pa tako i mnoge radne zadatke promatraju kao nedostojne u odnosu na vlastite vrijednosti i sposobnosti. Vjerujući da znaju bolje od ostalih teško ih je motivirati da uče nešto novo, posebno kada to zahtijeva izvjestan trud, jer je trud vrsta pokazatelja njihove nesavršenosti od koje žele pobjeći.

Narcis kao menadžer uspostavlja s radnom skupinom površno prijateljske odnose iza kojih se krije očekivanje da ga grupa opskrbljuje pažnjom, obožavanjem i divljenjem. Vremenom grupa prepoznaje suštinsku nezainteresiranost za njih i njihove probleme. Uslijed odsustva kontakta s ljudima može donositi pogrešne odluke uz inzistiranje da se prihvate i provedu u djelo.

Ukoliko se dogodi da ga grupa prihvati, on svoje radnike doživljava kao produženi dio sebe, koji mora učiniti zadatak samo onako kako je on to zamislio i nikako drugačije čak i kada neki član grupe na osnovu svojih sposobnosti i iskustva može naći učinkovitiji put do rješenja problema.

Ukoliko se ovaj tip osobnosti nađe na poziciji srednjeg menadžmenta pokazivat dvostruke standarde prema podređenima i nadređenima. Ukoliko se ipak prihvatio radnog mjesta koje nije dovoljno visoko u hijerahiji tada se osjeća kronično potcijenjenim.

Narcisi u početku na poslu pokazuju entuzijazam, potrebu impresionirati svojim vještinama, ali kako vrijeme prolazi pokazuju znakove slabe motivacije i učinka. Zapravo, oni se vremenom osjećaju sve manje posebnim i uviđaju da su samo jedan od ravnopravnih članova, što je vrsta udarca na njihovo samopoštovanje.

Neke od uobičajenih karakteristika narcisoidnog menadžeru:

– Više cijene lojalnost svojih podređenih nego kompetenciju ili produktivnost.

– precjenjuju svoje znanje u vezi gotovo svake oblasti u poslu i organizaciji.

– Ne cijene važne doprinose drugih.

– Preuzimaju osobne zasluge za postignuća drugih.

– Umanjuju kompetentnost podređenih u područjima u kojima oni sami imaju nisku razinu stručnosti.

– Nikada ne priznaju svoje pogreške.

– Ne vjeruju, zastrašeni su ili otpuštaju podređene koji prave nezavisne odluke ili pokreću pitanja o njihovim diskutabilnim odlukama ili poslovnim praksama.

– Neprimjereno koriste sredstva organizacije za svoju osobnu korist i samograndioznost.

– Devaluiraju i podcjenjuju postignuća konkurencije u sličnim poslovima ili poduzećima.

– Pokazuju veliko poštovanje prema svojim nadređenima u njihovom prisustvu, ali ih devaluiraju, kritiziraju i miniraju iza leđa.

– Na konstruktivnu kritiku na njihov rad odgovaraju bijesom, obrambenim stavom i mislima ili djelima osvete.

Kako pristupiti ovakvom radniku?

Za početak treba imati na umu da svaka osoba ima po nešto od osobina koje su ovdje navedene. Osnovno pitanje je koje crte karaktera dominiraju i koliko su izražene.

Narcistični lider može svoju grupu inducirati vlastitim stavovima i na taj način grupa na čelu sa svojim liderom ima razvijenu ideju o intelektualnoj, emotivnoj i radnoj superiornosti u odnosu na ostale. Na ovaj način grupa pripisuje sebi ekskluzivnu važnost za funkcioniranje kompletne organizacije i to bez ikakvih objektivnih kriterija ili istaknutog radnog učinka.

Važno je zato spriječiti formiranje ovakvih radnih skupina. Osobi s izraženim narcističnim potrebama ukazati na njegov status, kao i status njegove radne skupine. Istaknuti važnost radnog učinka ili generalnog pozitivnog doprinosa funkcioniranju organizacije kao cjeline.

Narcizam i psihoterapija

Jedno od bitnih pitanja na temu psihoterapije i narcizma je pitanje motivacije – Da li se dolazi na psihoterapiju da bi se zadovoljila samo potreba da se bude drugačiji od drugih ili da se prvenstveno zadovolji potreba za suštinskim osobnim rastom i razvojem?

Psihoterapija može biti od pomoći ukoliko postoji spremnost za obraćanje psihoterapeutu i želja za radom na osobnim pitanjima kao i težnja da se ide u dubinu zarad unapređenja vlastite osobnosti.