Oluja praćena munjama i gromovima sručila se gradić Altun u Pennsylvaniji svom snagom. Srećom, jedina žrtva bio je 20-godišnji Russell Clifton. Russell je poslije toga, doktoru Kitu Pedler sa Stenfordskog instituta ispričao sljedeće: ‘Grom je udario u ogromni hrast prekoputa moje sobe. Prasak je bio zaglušujući. Desetak minuta poslije udara bio sam potpuno gluh. A onda, kada mi se sluh vratio, shvatio sam da mi se dogodilo nešto vrlo čudno ‘.
‘Čudna’ je bila njegova novostečena sposobnost da čuje misli drugihh ljudi na ulici, u autobusu, kinu, na faklutetu … Russell je počeo da se usamljuje i zatvara u sobu. Pričao je: ‘Nemate pojma kako je strašno kada svuda oko sebe čujete o čemu sve ljudi razmišljaju. Moj um je posto upijač, nikako nisam mogao da se isključim i to me je dovodilo do ludila ‘. Konačno, ne mogavši ​​više izdržati pritisak, Russell je potražio pomoć.
Dr Kit Pedler je odlučio provjeriti njegov sposobnosti. Prvi pokušaj predstavljao je eksperiment s Zenerovim kartama. Raselov zadatak bio je da pogodi koju kartu drži u ruci istraživač. U drugoj sobi, odvojenoj jednosmjernim ogledalom od laboratorija, dr Pedler je pripremio 25 karata sa ucrtanim simbolima: 5 zvjezdica, 5 valovitih linija, 5 krugova, 5 križeva i 5 kvadrata. Pomiješao ih je i uzeo jednu. Preko zvučnika odjeknuo je Raselov glas: ‘Kvadrat’! Mladić je pogodio, baš kao što je bez ijedne pogreške pogodio i preostala 24 simbola. Pedler je zatim eksperimentirao s nizovima desetocifrenih brojeva, nasumice odabranih. I ovog puta Raselovi odgovori bili su bez pogreške. Na red su došli opisi slika i različitih predmeta. Pedler jednostavno nije mogao povjerovati što se događa. Jer Russell Clifton je svaki put točno pogodio o kakvom se predmetu radi, opisujući doslovce kako izgleda i na čemu se nalazi.
Vrhunac eksperimentiranja predstavljala je njegova sposobnost čitanja misli. U devet od 10 pokušaja Russell bi pogodio o čemu istraživač ili netko od asistenata razmišlja. Nakon gotovo godinu dana rada s Russellom Clifton i 235 različitih eksperimenata, od kojih su svi ponovljeni nekoliko puta u prisustvu drugih istraživača, dr Kit Pedler je izjavi: ‘Vjerujem da je Russell Klifotn uistinu jedinstven slučaj, i utoliko autentičan. Telepatske sposobnosti stekao je na vrlo neobičan način. Kao da je doživljeni stres, poslije udara groma, aktivirao njegov parapsihološki kanal u mozgu i otvorio ga za vanjske informacije ‘.
Russell je razvijajući svoje novostečene moći, poslije šest mjeseci naučio kako snagom uma blokira prijem neželjenih podataka. Na taj način mogao je ponovo da se vrati među ljude, bez straha da će ga njegove misli dovesti do ludila. Međutim, zanimljiva je i činjenica da su se, tijekom vremena, kod njega pojavile i iscjeliteljske i psihokinetičke sposobnosti. Običan udar groma, oslobodio je, najvjerojatnije, potisnute paranormalne moći, koje, svi mi imamo, ali ih malo ili uopće ne koristimo. Brojne su zablude vezane za fenomen telepatije. Ali veliki je i postotak pogrešnih tumačenja pojedinih paranormalnih manifestacija koje podsjećaju na telepatsku aktivnost.
Nešto se čudno već mjesecima događalo u kući obitelji Shelley iz Blackpoola. U to su bili uvjereni svi susjedi. Uostalom, ako su priče Edit Shelley točne, onda se u njenom domu, na neobjašnjiv način, pomiču predmeti i savija metal. Svojoj prvoj susetki, gospođi Miler, Edit se požalila da je kompletan pribor za jelo pornašla izuvijan i iskrivljen. Kao kad čovjek iz dosade savija tanku žicu. A to nije bilo sve. Prethodne večeri, pepeljara ispred njenog supruga Davida odletjela je na drugi kraj stola. Gospođa Shelley bila zabrinuta, a gospođa Miller joj je preporučila da se, za svaki slučaj, obrati za savjet ljudima sa parapsihološkog odsjeka na Birkbek College u Londonu.
Ekipa profesora Hasteda, rukovoditelja ovog odsjeka, došla je u Blackpool. Jedina osoba u obitelji Shelley koju neobične pojave uopće nisu brinule bio je 12-godišnji Mark. Čak bi se prije moglo reći da ga je čitav ovaj cirkus zabavljao. Naravno, ova činjenica izazvala je podozrenje iskusnog istraživača. Nekoliko dana kasnije, njegove sumnje su bile potvrđene. Uzrok neobjašnjihvih pojava bio je upravo Mark. Doktor Hasted je otkrio da on posjeduje nevjerojatne psihokinetičke sposobnosti. Uz malo koncentracije, mogao je ‘provoza’ vazu, pepeljaru ili neki drugi predmet s jedne na drugu stranu stola.
Savijanje pribora za jelo bila je obična igra. Mark nije mogao objasniti kako ova cijela stvar funkcionira. Njegovo jedino objašnjenje bilo je: ‘Gledao sam snimku nekog čovjeka na televiziji, a on je mogao učiniti još mnogo fantastičnije stvari od mene. Ja sam poželio učiniti isto. Malo sam vježbao, baš kako je on objasnio. Uspjelo mi je samo da sivij žlice i vilice i da ponešto pomaknuti. Međutim, sve mi ovo izgleda kao gubljenje vremena. Radije bih igrao nogomet ‘.