Učenje da se prepoznaju simboli na intelektualnoj razini je samo prvi korak u nastojanju da se razumije tarot. Racionalno upoznavanje simbola i njihovog značenja ima svrhu da nas nauči jednom sasvim drugom jeziku. To je govor koji koristi naše drevno nesvjesno i koji se ispoljava kroz snove, vizije, mitove, legende i bajke različitih kultura.

Poznata je činjenica da su naši snovi prije svega slikovni, a da je govor u njima više iznimka nego pravilo. Rečenica izgovorena u snu nema značenje koje bi imala u budnom stanju, već je simbolična i predstavlja nešto sasvim drugo. Prikriveni “jezik slika” je prije jezik prediktivnog nesvjesnog nego logičnog svjesnog uma. Zato taj simbolični, slikovni jezik, mora biti preveden na jezik svjesnog uma.

Najbolji način da se ostvari taj proces naziva se meditacija, zato što nesvjesni sadržaji ne mogu biti ispoljeni izravno u egocentričnom, svjesnom umu. Ali to se može ostvariti posrednim putem, pomoću simbola koji su i sami jezik nesvjesnog, u situaciji kada se utiša buka i žamor svjesnog uma.

S druge strane, ako isključivo intelektualno proučavamo Tarot to je kao da promatramo samo fasadu drevne i tajanstvene građevine. Možemo steknemo samo površne i vanjske dojmove. Ako želimo zaista uđemo u njene misteriozne odaje, iznutra je iskusimo i doživimo, potreban nam je most koji će nas povezati sa nevidljivim svjetovima. On se gradi kroz meditaciju.
Meditacija je posebna vrsta koncentracije, čija je svrha da povuče i privuče svu energiju, psihičku, mentalnu i emocionalnu, koja je obično rasuta zbog mnogobrojnih vanjskih faktora, i okrene je prema unutrašnjosti istražiti unaprijed određenu zamisao.

To može izgledati kao vrlo jednostavan proces. U suštini, on to i jeste, ali i nije, a za to postoje dva najuočljivija razloga.

Prvo, prosječna osoba ne koristi svoj um na naveden način, i ne pokazuje sklonost da ga rado uporabi u tom smjeru, prije svega zato što je um prosječne osobe veoma lijen, a precizno usmjerena koncentracija, koja karakterizira meditaciju, predstavlja mnogo naporniji umni rad nego onaj na koji smo obično navikli.
Kao što je poznato svakoj osobi koja je pokušala obuzdati i usmjeri svoj um, on je najviše nalik pokvarenom tv aparatu. Čas se emitira jedan program, već sljedećeg trenutka pojavljuje se neka nepovezana vijest, onda se emitira arhivski snimak iz prošlosti, zatim nadiru izmaštane slike, i tako u beskonačnost. Pravi besmisleni vašar.

Drugo, proces okretanja uma ka unutrašnjosti i otvaranje kanala između svjesnog i nesvjesnog uma često ima neugodne posljedice.
Sada treba napraviti malu digresiju i razgraničiti neke psihološke pojmove. Čovjek posjeduje tri važne instance ličnosti. To su svijest, podsvijest i nadsvijest.

Svijest (Ja, Ego) predstavlja centar ličnosti i obuhvaća sve one podatke kojima svjesno baratamo i čije prisustvo

opažamo. Ego povezuje podatke i ostvaruje potrebe koje proizlaze iz različitih instanci ličnosti i vanjske

sredine.

Podsvijest ćemo podijeliti na dvije razine:

1. Osobno nesvjesno (Ono, Id)

2. Kolektivno nesvjesno

Osobno nesvjesno obuhvaća:

1. Predsvesno. Sadržaje kojih čovjek nije aktualno svjestan, ali ako mu zatrebaju može ih dozvati u

sjećanje. Primjerice, neki događaj od prije nekoliko mjeseci.

2. instikt i refleksne reakcije.

3. Potisnute sadržaje i konflikte.

Dakle, neugodna iskustva u meditaciji mogu nastati zato što je jedna od funkcija nesvjesnog pohraniti osobna sjećanja i iskustva.

To znači da su naša djela i njihove posljedice, riječi i sjećanja, na svjesnoj razini davno zaboravljena iskustva, do najmanjih detalja zabilježena u osobnom nesvjesnom, i mogu se u potpunosti iznijeti na svjetlost svijesti kada se barijera između normalne svijesti i tog dijela nesvjesnog otkloni.

Na nesreću, sadržaji osobnog nesvjesnog ponekad nisu baš prijatni. Oni su uglavnom zato i potisnuti, što su bili toliko bolni da ličnost nje mogla suočiti s njima. Da ih je doživjela u potpunosti, ona bi se u psihološkom smislu dezintegrisala.

Ta bolna sjećanja, konflikti i psihičke ozljede i dalje postoje u osobnom nesvjesnom i teže prodrijeti u svjesni dio ličnosti. Ispoljavaju se u snovima i kroz čovjekove iracionalne postupke i raspoloženja koja ni njemu samom nisu jasna. Na taj način, oni ga pritišću i ograničavaju, uvjetuju njegovo ponašanje i osobnu slobodu.

Kroz meditaciju čovjek prvo stupa u kontakt s osobnim nesvjesnim. Na taj način on je u prilici da se suoči sa potisnutim problemima i da ih doživi i razriješi. To je bolno, ali je i ljekovito.

Meditacija je prirodan i postupan proces, pa zdrava, zrela i stabilna ličnost ne treba da se plaši da će zbog meditavnih iskustava imati psihičkih problema. Naime, ličnost posjeduje mehanizme koji propuštaju u svijest samo malu količinu onoga što je potisnuto – dio po dio, tako da osoba može postupno stjecati uvid u potisnuti problem.

Naime, “svakom se daje teret koji može podnijeti.” Ukoliko, naprimjer, osoba tijekom meditacije doživi sjećanje na razdoblje u djetinjstvu kada je bila odbačena ili povrijeđena, ona će možda doživjeti i katarzu u tom smislu da će neko vrijeme plakati ili biti duboko tužna i ožalošćena. Međutim, taj uvid će je ujedno i osloboditi, tako da će ona sada znati zašto je u nekim sličnim situacijama ili na mjestima bila bezrazložno preosjetljiva.

U svakom slučaju, vrlo mali dio svijesti stupa u vezu s nesvjesnim umom, te zato tehnika meditacije djeluje vrlo blagotvorno, i može pružiti logično objašnjenje (i time zasvagda zaključi) neke naoko iracionalne reakcije i strahove koji napadaju i ponekad ozbiljno ometaju naš život. Ipak, njihovo osvješćivanje može biti bolno kao da su svježe rane.

Zapadni sustavi su, s druge strane, aktivni i prvenstveno magički. Oni koriste ritual kao mantre, mada i meditaciju, da usmjere i kanaliziraju aktivnost uma. Na ovaj način se postiže kontrola nad tijelom i umom, a volja se aktivira da bi istinsko sebstvo moglo postati intergralni dio ličnosti.

Preporučuje se ova dva sustava ne koriste zajedno, bar ne dok se podrobno ne ovlada jednim od njih. Prije svega zbog mogućnosti da dođe do zbrke, neravnoteže i potiranja efekata meditacije.

Budući da je tarot prevashodno baziran na zapadnom hermetizmu, Usvojićemo zapadni sustav meditacije.Srećom, to nije težak zahtjev, jer se one mogu relativno lako naučiti. Prilagođene su zapadnom aktivnom načinu života i čovjek ne mora živjeti izvan svijeta i da meditacijama posveti mnogo svog vremena.

Tehnika se mora pažljivo proučiti i redovito prakticirati. Dovoljno je 10-15 minuta svakog dana, najbolje na istom mjestu iu isto vrijeme.

Za više informacija nazovite naš astro centar !.