Lord Dauding ne samo da je vjerovao porukama koje su ‘prikupljale’ gospođa Gaskonj i njezina kći, nego je okupio i svoj krug spiritista koji su primali vrlo slična obavijesti. Između ostalih, bila je tu i supruga jednog liječnika iz Wimbledona, koja je bila medij. Maršal RAF-a o tome je zapisao:
‘Zahvaljujući razgovorima s onima’ s one strane života ‘samo dobio predstavu o tome kako oni’ žive ‘. Smrt ih je zatekla iznenada, tako da nisu ni znali kao se sve zbilo. Još u stanju bliskom zemaljskom, lutajući između zamaljskog i astralnog svijeta, nisu bili svjesni da su mrtvi. Za te jadne momke situacija je bila užasna. Vidjeli su ljude na ulicama, htjeli ih zaustave, ali su prolaznici nastavili hodaju pored njih. Njih je ovozemaljsko još zadržavalo, pa su pokušavali dobiti pomoć da bi se toga oslobodili. Zato su se trudili svim sredstvima postići komunikaciju koja bi im mogla pomoći ‘.
U takvim situacijama, uz pomoć svog medija, lord Dauding je saznavao prije svih informacije kao što je ono kada jedan od njegovih bombardera oboren i sedam članova posade poginulo nad Njemačkom. To je bilo odlučujuće za dalje djelovanje avijacije na tom području kako drugi zrakoplovi ne bi doživjeli istu sudbinu!
Priznajući da se kao maršal Kraljevskih zračnih snaga Velike Britanije u najtežim ratnim trenucima služio i ‘onostranim’ oblikom komunikacije između svijeta mrtvih i svijeta živih, lord Dauding je opisao i kako se ta ‘veza’ postupno gasila: ‘Nakon određenog vremena, oni (mrtvi ) imaju dojam da mi nestajemo. Pitali bi: – Zašto sjajite tako malom treperavom svjetlošću? To je bio dobar znak da se oni udaljavaju od Zemlje, da više ne vide naše fizičko već samo naše astralno tijelo. Time je naš zadatak bio završen. ‘