“Nekada davno … Živjeli su sretno do kraja života …

Kritičari govoreći o bajkama, u ne tako davnoj prošlosti, predvidjeli su veliko smanjenje potražnje za njima. Smatrali su da će prestati zanimanje među djecom za bajkama. Također, mnogi akademici i novinari smatrali su ih za neozbiljne. Sa druge strane, neki psiholozi tretirali su ih, prije svega, kao zdravu i prirodnu terapiju za djecu.

Bajke su, međutim, opstale i sada nisu popularne samo kod djece, već i kod odraslih. Bajke ne postoje više samo u knjigama već iu kinima, kazalištima, na televiziji, internetu i računalnim igrama.

nekada davno

Bajke su nastale nekada davno, prije više od tisuću godina i danas su rasprostranjene diljem svijeta. Sadržaji su se s godinama mijenjali i prilagođavali promjenama koje su nastajale u svijetu.

Proste, verbalne, maštovite priče koje su sadržavale čudesne i magične elemente, bile su povezane sa sustavima vjerovanja, vrijednostima, obredima i iskustvima poganskih naroda.

Bajke su doživjele mnoge transformacije do pronalaska strojevi za tiskanje, kada su se tekstovi ustalili kao i konvencija pričanja. Tehnološke inovacije su im omogućile da se prošire iu druge kulturne domene, pa sve do interneta gdje danas možemo vidjeti razne animacije bajki.

Kao i većina popularnih umjetničkih formi, bajke su prilagođavali i transformirali obični, često nepismeni ljudi i viša klasa pismenih ljudi. Od jednostavne priče o ljudskim preokupacijama, evoluirale su do dana današnjeg. Bajke su rasle i pridonijele kulturnoj evoluciji različitih skupina ljudi.

U stvari, bajke i dan danas rastu, gutaju sve žanrove, umjetničke forme i kulturne institucije, prilagođavaju se novom okruženju tehnologijom koja njihovo prenošenje čini lakšim i učinkovitijim.

& Nbsp;

Kao i dugi oblici usmenog narodnog stvaralaštva, bajke su, dakle, zbirno iskustvo naroda. Iako su kolektivni vid stvaralaštva, prema mišljenju Williama Vunta, bajke su započinjale stvaralaštvom jednog čovjeka. Ali, time nisu postajale konačno umjetničko djelo koje se neće dalje mijenjati.

Sljedeći kazivac bajki dodaje, oduzima i mijenja, a zadržava ono što odgovara njemu i njegovim slušateljima. Tako se, u nizu kazivanja, u kojem sudjeluju oni koji za to imaju smisla, zadržava ono, što, na neki način, zadovoljava opće potrebe.

Svakako, djelo ima šansi, ne samo preživjeti već i da se razvije do neke konačne i čvrste unutarnje pa i vanjske forme.

Princeza, princ, kralj i zla vještica

Sadržaji u bajkama mogu biti toliko opći i univerzalni da se pojedine bajke javljaju u svim narodima svijeta. Ovu općenitosti bajke, ne treba shvatiti kao udaljavanje od pojedinca, kao da zanemaruje individualni interes, jer zapravo, općenitosti sadržaja bajki počiva na dubokim osnovama koje nalazimo kod svakog čovjeka, tako da o univerzalnosti možemo slobodno govoriti.

Točnije, ova općenitosti, univerzalnost bajki proizlazi iz činjenice da je kolektivno nesvjesno kod svih ljudi isto (o čemu je govorio K. G. Jung), za razliku od individualnog nesvjesnog, koje se miješa s kolektivnim i tako zamagljuje ovu činjenicu koju bajke vrlo lijepo ilustriraju.

& Nbsp;

Jung je govorio o tome kako pomoću simbola čovjek unosi red u kaos. U bajkama je gotovo sve simbolično jer one pomoću događaja i vizualizacije ne pričaju o stvarnim, realnim događajima, već o našim unutarnjim stanjima i unutarnjim sukobima.

Na primjer, postati kralj u bajci ne znači postati kralj u realnosti, već u psihološkom smislu, postati gospodar nad samim sobom, postati slobodan i neovisan, tada se čovjek zaista i osjeća kao “kralj”.

Djetetove prve želje, prvi dominantni motivi, ali i prvi staha, mogu biti nezadovoljeni pravovremeno. S tim u vezi se javljaju prvi simboli koji se odnose na beskonačne zalihe ljubavi i pažnje što bi u bajkama bilo predstavljeno kao rajski vrt, kućica od čokolade i slično. Ova vrsta simbola koja se odnosi na ljubav, ali i na objekte koji je sprječavaju (kao što je zla vještica) svakako se javljaju u bajkama, ali iu drugim vrstama umjetnosti.

Važno je napomenuti da se značenje simbola u bajkama, ali iu drugim umjetnostima može pomicati ovisno o potrebama slušatelja. Dakle, zla vještica ne mora za svakog značiti primjerice lošu majku. Ovaj simbol može se odnositi na rđavu sestru, druga, suprugu, učiteljicu, i tako dalje.

Slična situacija je i sa zmajem koji se gotovo uvijek spominje u bajkama, on je simbol divljine, neukroćene snage i opasnosti. On nemora biti otac (iz edipalni faze), može biti bilo koja ličnost, pa i prirodna opasnost uopće.

Međutim, valja reći da su ova središnja značenja spomenutih simbola više u nesvjesnom, za razliku od ovih drugim, možemo reći perifernih. Samim tim o centralnim značenjima simbola se manje priča iz razloga što u čovjeku mogu buditi neka neugodna osjećanja, čak i stid; dok se o perifernim značenjima više priča i misli.

Zemlja nedođija

Bitno je biti u kontaktu s našom “duševnom osnovom”. Zanemarivanje ovog oblika komunikacije osiromašuje duh, kako je govorio Jung. On je govorio io tome da naš suvremeni intelekt postiže neslućene uspjehe, ali da je istovremeno opustošen naš “duhovni dom”.

Možda bi mogli reći da naš “kolektivni duhovni dom” nije zapravo toliko opustošen koliko je zatvoren za suvremenog, programiranog čovjeka, zbog čega i životne radosti presušuju te su nam potrebni sve jači podražaji.

Mi ne možemo bez mašte i bez svojih, neobičnih simbola. Čovjek će uvijek stvarati svijet vilenjaka i čudesa. Oni će mijenjati imena i vanjsku formu, ali će imati uvijek istu bit – da uzbuđuju i da nam pomažu u savladavanju strahova i neizvjesnosti. Nesreća je u tome što suvremeni čovjek pravi isuviše moćna čudesa.

komunikacija bajke

Interesantno je, još su davno osnivači znanstvenog mišljenja, kao što su Platon i Aristotel, predlagali da odgoj treba početi bajkama, a ne suvoparnim činjenicama. Ako bi djetetu odmah davali racionalni svijet, onda bi njemu njegov unutarnji svijet, kojem je bajka mnogo sličnija, ostao dalek i tuđ. A ono što nam je daleko i tuđe, često nas i plaši.

Sa druge strane mitovi su manje pristupačni djeci. Oni prvenstveno formiraju naš moral, jačaju ga, kao i uopće, moralnu snagu svih ljudi. Na ovaj način gledano bajke su još univerzalnije, jer se obraćaju cijeloj ličnosti, ne samo i pretežno moralu.

Bajka, dakle, komunicira s cijelom osobnošću. Zbog ove svoje karakteristike i privlači mnoge ljude.

Bajke i snovi

Slično snovima i bajke su u kontaktu s nekim našim nezadovoljenim potrebama. Princeza, princ, zla vještica i drugi su zapravo bliski situacijama i ljudima iz našeg realnog života, koji nam izazivaju nezadovoljstvo, čak i strah. Zato i nije teško zaključiti iz kojih izvora mašta crpi svoje ideje i sadržaje.

Bajke su, možemo primijetiti, kontroliranije nego snovi, ali ipak zadovoljavaju naše nesvjesno. Odatle i naše uživanje u njima i njihov dug život – skoro kroz cijelu povijest čovječanstva.

… Sretno do kraja života

Da bi neke neugodnosti i probleme lakše razumjeli, podnijeli i shvatili ponekad ih moramo sagledati sa određene distance. Tu distancu pravimo na različite načine, čak svakodnevno. Dijete je sklonije pravljenu te distance nego odrasli, i ne zna bolji način da se oslobodi pritiska; i to čini upravo kroz bajke. Ovaj proces naziva se eksternalizacija.

Dijete različite strahove eksternalizuje kroz bajke. Tako savladava streplje i oslobađa se nesvjesnih strahova, što je kroz stvaralačku maštu bolje i bezbolnije.

Dalje, vremenom, dijete se osposobljava da maštanje pokrene u djelanje. Tako polako slabe snovi o kućici od čokolade, ali i stah od maćehe, zle vještice ili džina. Dakle, uživajući u bajci, dijete na maštovit način konkretizira svoje strahove i svoje potrebe, sagledava puteve rješenja svojih problema, prazni spremnike nesvjesnog i priprema teren za realno sagledavanje svijeta sudovima realnosti, realnim željama i realnom djelovanju.

Dijete i razvoj

Tek zrenjem i razvojem dijete će se kasnije osloboditi potrebe za izmišljenom sigurnošću. Kada čovjek, primjerice, na stvaran način osjeti da je voljen i siguran, manje mu je značajno i manje potrebno da o tome mašta.

A obrnuto, što je čovjek nesigurniji u sebe i svoje mjesto u okolici, to se iz straha povlači u sebe ili pak žestoko osvaja vanjski svijet, da bi osvojio i povećao svoje nekada ugroženo osjećanje moći. Ova činjenica je, doduše, u suprotnosti s mišljenjem da se radoznalost oslobađa s osjećajem sigurnosti.

Za bajke možemo reći da vizualizuju naše unutarnje probleme, ali i daju put mogućeg rješenja, koji kao i životni putevi uopće, nije strogo omeđen.

Važno je da dijete krene nekim od puteva osamostaljivanja i da osjeti da se rizik najčešće isplati. Po bajkama ispada da je taj rizik osamostaljenja neophodan. Dakle, značaj strpljenja je važan.

maštanje

Maštanje predstavlja jedan vid vizualnog mišljenja. Za razliku od mišljenja koje je usmjereno na rješavanje problema i realnost, mašta je usmjerena na kreaciju, stvaranje i nije ograničena okvirom vanjske realnosti.

Mašta je, dakle, možemo reći vrsta testiranja.

Mašti se, s druge strane, ne posvećuje dovoljno pažnje s obzirom na njezin značaj. Jedan od razloga za to je svakako činjenica da se neki oblici mašte pojavljuju kao simptomi patoloških oblika ponašanja. Mašta, odnosno imaginacija, zapravo jest sposobnost stvaranja slika i zamišljanja objekata, situacija i slično, koje nikada nismo vidjeli ili koje se nisu dogodile.

važnost maštanja

Za umjetničko stvaralašta, primjerice, ova sposobnost jeste bitna. Dominacija stava koji vodi ka oslobađanju od stvarnosi, ka manje mogućem ili čak realno nemogućem. U tom slučaju mašta je fokus oko kojeg se grupiraju i druge sposobnosti i procesi koji omogućuju njezino funkcioniranje.

Ono što je važno, da bi mašta mogla dovesti do znanstvenih i drugih otkrića, je da ona mora biti potpomognuta znanjem i sposobnostima koji vode nekom određenom cilju, koji zadovoljava naše unutarnje pokretače.

Zato i možemo reći da je stvaraštvo oblik saznanja. Jer mašta bez znanja bavi se trivijalnim stvarima koji ne predstavljaju problem, neku novinu, niti neko zadovoljenje.

Jedan od oblika imaginativnog ponašanja može biti i spontanost u novim situacijama u kojima se nalazimo. Mašta tada može pokretati razvojni potencijal osobe smanjujući rigidnost u prilagodbi i vraćajući čovjeka istinskim potencijalima.

Ljudi imaju sposobnost da vrše izbor između vanjskih utjecaja, da ih prilagođavaju svojim potrebama, da ih prihvaćaju sukladno svojim razvojnim potencijalima, odnosno da ih prisvajaju ili brišu, a da ostanu otvoreni za razvoj i neka nova ponašanja. Ova otvorenost i mogućnost izbora najveći su u djelatnostima mašte, i time je čine jednom od važnih funkcija čovjeka.

Dakle, zašto bi mi imali uopće neku vrstu mišljenja, ako to mišljenje nema nikakvu funkciju?

Mašta pomaže u rješavanju postojećih problema i pomaže u prilagodbi, može prelaziti ograničenja i otvoriti neke nove mogućnosti.

Bitno je još napomenuti da postoje i patološki raznovrsna doživljavanja, koja se razlikuju od doživljavanja “normalnih ljudi”, a iza sebe imaju različita afektivna stanja koja teže oslobađanju i nisu u službi intelektualnog razvoja.

Imaginacija i bajke u psihoterapiji

Mašta i njene imaginatorne slike odražavaju konflikte s kojima se svakodnevno suočavamo, značaj afekata, kao i unutarnje objekte i modele odnosa. Samim tim rad na simbolima koji dolaze iz mašte, s ciljem njihove izmjene istovremeno predstavlja i rad na samoj ličnosti, rad s nesvjesnim sadržajima. Dalje se radi na razumijevanju i imenovanju tih simbola.

Zahvaljujući ovom svojstu rada sa “slikama mašte”, psihoterapija omogućuje da sadržaji koji su inicirani nesvjesnom tematikom budu dostupni izmjenama preko procesa samog testiranja.
Rad “s” i “na” simbolima, kao i mogućnost razumijevanja naših konflikata, omogućuje korekciju i rad na emocionalnim problemima nastalim čak iu vrlo ranom razdoblju djetinjstva, te snažno doprinosi rastu i razvoju ličnosti.

Korištenje simbola iz naše mašte može biti posebno značajno kod definiranje skrivenog značenja koje čovjek pridaje svojim mislima.Tada čovjek može doći do zaključka koji olakšava razumijevanje nekog njegovog ponašanja.

“Dublja značenja kriju se u bajkama što sam ih čuo u djetinjstvu, nego u istinama kojima me naučio život.” (Schiller)