Za primjenu takvog uređaja, vjerovao je, nije bilo granica, poruka se mogla poslati do Marsa, s istom lakoćom kao i do Chicaga. U časopisu ‘Electrical Review’ Tesla je pisao: ‘Istražujući u ovom području, došao sam i do otkrića nekoliko iznimno važnih činjenica. Atmosferski zrak, na primjer, mada je obično savršen izolator, slobodno provodi struju ogromne elektromotorne sile stvorene u mom novom transformatoru … Također sam došao do zaključka da se vodljivost zraka brže povećava što je razrijeđenost atmosfere i električnog tlaka veća. Provodljivost dostiže razinu kada se potpuno izjednačava s vodljivošću bakrene žice ‘.
Baveći se vodljivošću zraka, Tesla je došao do jednog sporednog otkrića. Primijetio je da pražnjenje elektromotorne sile od nekoliko milijuna volti izaziva promjene u strukturi atmosferskog dušika tako da se on jedini s kisikom i drugim elementima. Govorio je: ‘Promjene su toliko dinamične i neobične, da sam često strahovao da se može dogoditi da se atmosfera odjednom zapali, što bi zaista bilo užasno’.
Uz pomoć električne rezonancije i precizne sinkronizacije elektičnog kola, Tesla je tumačio: ‘Azot bi mogao se izvoji iz zraka i da se proizvede bogato dušično gnojivo. Mogla bi se proizvoditi i svjetlost difuzna kao što je sunčeva i uz daleko manje troškova, s ‘žaruljama’ koje nikada ne bi pregorevale.
Njegovi snovi kao da su prepisani iz Utopije: država oslobođena gladi i žeđi, olakšano komuniciranje u svijetu, kontrola klime, obilje energije, neograničeni izvori svjetla i posljednji ali ne i najmanje važan Teslin san – veza sa životom za koje je vjerovao da postoji na drugim planetima. Smatrao je da postojanje Marsovaca statistički ne može se dovesti u pitanje.
Tih godina Tesla je s istim žarom istraživao na području mehaničkih vibracija. Jednog dana 1898. godine, dok je provjeravao elektromehanički oscilator, povezao ga je, bez ikakve prethodne ideje, sa željeznim stupom koji je pored njegovog prozora u hotelskoj sobi bio postavljen duž cijele zgrade. Uključio je oscilator i sjeo bilježiti sve što primijeti. Ovi aparati su ga uvijek zabavljali, jer je povećanjem učestalosti vibracija dolazio do rezonance, prvo u jednom, a zatim u drugim predmetima u radionici. Dok je bilježio zapažanja, Tesla nije bio svjestan da se vibracije preko stuba učvršćenog u pjeskovito tlo šire čitavim Manhattanom u svim pravcima. Zgrade su počele se ljuljaju, prozori tresu, a gomile ljudi su istrčavale na ulicu u velikoj panici.
U policijskoj postaji, gdje je Tesla već stekao reputaciju sumnjivog lica, odmah su shvatili da je ‘zeljotres’ zahvatio samo ovaj dio grada. Dva policajca su, naravno, pošla pravo do Tesle. On je i sam primijetio da nešto nije bilo u redu i čekićem je brzo razbio oscilator. Istog trenutka kada su policajci ušli u njegovu sobu, prestao je i potres.
