U prostoriji su polako gorjele četiri svijeće. Bila je gotovo potpuna tišina i mogao se čuti njihov razgovor. Prva svijeća reče: “Ja sam MIR – ljudi me ne uspijevaju sačuvati, mislim da ću se ugasiti.” I odmah se ugasila. Druga svijeća je rekla: “Ja sam VERA – nažalost, mnogi ljudi smatraju da nisam neophodna, nema smisla da gorim i dalje.” Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio je. Treća svijeća je žalosno progovorila: “Ja sam LJUBAV – nemam više snage, ljudi me često zaboravljaju i stavljuju po strani. Čak zaboravljaju da vole one sebi najbliže “i istog momenta se ugasila. Nedugo zatim u sobu je ušlo dijete. “Što je ovo? Trebalo je da gorite do kraja. “I rekavši to, počelo je plakati. Tada se oglasila četvrta svijeća: “Ne boj se, dok god ja gorim, moći ćemo upalimo ostale svijeće. Ja sam NADA. “Sa sjajem u očima, dijete je uzelo svijeću” nade “i zapalilo ostale svijeće. Plamen nade bi uvijek trebao tinja u našem srcu, kako bi svatko od nas mogao održati, vjeru, mir i ljubav.