Junak Kretjen priče je Percival od Walesa, a spomenut je Dvorac Grala i njegov čuvar, kao i mnogi drugi elementi gralskih pripovjedaka kao što je pitanje na koje se mora odgovoriti da bi ranjeni kralj ozdravio i plodnost se vratila u njegovu zemlju. Lik Persivala je skoro potpuno zasnovan na drevnoj velškoj sagi o junaku po imenu Prideri, au pričama o njemu se često spominje magični kotao kojem se pripisuju brojne osobine koje se smatraju osobinama Svetog Grala. Sve što znamo o Prideriju je sačuvano u zbirci Mabinogion, načinjenoj na temelju drevnog usmenog predanja u Walesu, ali ta nam zbirka prenosi i fantastični svijet keltskih mitova, au njoj je sačuvano i nekoliko starih priča o Arthuru. Likovi keltskih mitoloških heroja nastali su iz još starijih božanskih likova drevne mitologije. Lir, koji se spominje u jednoj od saga o Prideriju, parnjak je galskog Lera, boga mora i jednog iz skupine bogova poznatih kao Tuatha de Danaan (Narod boginje Danu) u čijem posjedu se nalazio magični kotao, nepobjedivo koplje i čudotvorni mač. U arturijanskim romansama njihove osobine su dobrim dijelom prenijete na Gral, koplje kojim je proboden SIUS i znameniti Ekskalibur.
Kako je Gral dospio u Britaniju, saznajemo iz poeme koju je napisao Robert de Boron oko 1000. godine i naslovio je Josip iz Arimateje. Kao i Kretjen de Troyes, de Baron se poziva na priču iz drevne knjige pripovedajući kako se Isus prikazao Josipu i dao mu Gral koji će donijeti trajnu radost onome tko ga vidi. Osim Josifa, rečeno je da će biti još samo dva čuvara Grala. Zajedno sa svojom sestrom i njenim mužem Bronom, Josip napušta Palestinu. Nakoliko godina kasnije se Bron potomci nastanjuju u nekom neimenovanom mjestu ‘daleko na Zapadu’ i tu propovijedaju kršćanstvo. Robert de Boron tako opisuje kako je Gral iz Palestine dospio na ‘daleki Zapad’ nedvosmisleno povezujući Gral sa kršćanstvom, mada čudnovati pehar Crkva nikada nije priznala za relikviju. (Možda Crkva zna tajnu što je u stvari Sveti Gral).