Mnoge vještice se ne ograničavaju samo na jednog magijskog ljubimca već ih imaju više. Naravno, unatoč predrasudama to ne moraju obavezno da budu crne mačke ili gavrani. Prava je istina da srednjovjekovne vještice uopće nisu držale crne mačke, već prugaste, koje su poticale od udomaćenih divljih mačaka. Na pitanje zašto su baš mačke omiljene životinje vještica nije teško dati odgovor. Ako se pogleda u prošlost može se vidjeti da je mačka bila sveta životinja još u starom Egiptu, gdje je predstavljala boginju Bast.
Povezanost boginje i mačke se kao motiv sreće iu mnogim drugim kulturama i stoga se ne treba čuditi činjenici što je mačka omiljena životinja vještica. Vještice, pored toga, mačku smatraju mističnim stvorenjem koje im može pomoći da razotkriju tajne njihovih vlastitih unutarnjih dubina, povezuju je sa noći i tvrde da im ona pomaže da dođu u dodir s njihovom tamnom stranom bića koju većina ljudi uporno i panično pokušava izbjeći umjesto da je prihvati i integrira. Mačke tako u metaforičkom smislu vode vještice kroz tminu njihovih duša rasterujući strah od onih dijelova ljudske psihe od kojih se jako puno može naučiti ako se ne odbace i iza kojih, po veštičojem učenju, leži svjetlo istinske samospoznaje.
Sa gavranima je stvar nešto drugačija. Keltska mitologija je puna priča o ovim pticama, a najveći broj današnjih vještica inspiraciju i duhovno ispunjenje nalazi baš u keltskom panteonu. Tako je ostalo zabilježeno da je bodinja Morrigan mogla pretvoriti u gavrana, nakon čega bi kružila iznad bojnih polja. Cailleach, zastrašujuća starica, također se pojavljivala u obliku gavrana. Keltski bog Bran je isto tako bio povezan s gavranom. Gavrani se sreću iu motivu divljeg lova, gdje lete ispred Velikog rogatog lovca. Ova ptica se, dakako, sreće iu drugim mitologijama diljem svijeta. U tevtonskoj tradiciji dva gavrana, zvana Hugin i Munin, prate boga Odina. Grci su gavrana smatrali proročkom pticom, posvećenom bogu Apolonu. Također su vjerovali da je gavran nekada bio potpuno bijela ptica, ali da ga je Apolon prokleo biti vječno crn kada mu je donio vijest o nevjeri negovog ljubavnika Koronis.
Arapi gavrana zovu Abu Aajir – otac predskazanja. Za Tibetance je gavran glasnik najvišeg bića. U kršćanskoj tradiciji, međutim, gavran zauzima mnogo manje cijenjeno mjesto. On je, po legendi, bio jedna od ptica koja je poletjela iz Noine arke u potrazi za zemljom, ali je zbog toga što se nije vratio donijeti vijest o kopnu koje je pronašao proklet biti crn i jesti crkotine.
Vještice smatraju da ih gavran vodi ka neponovljivoj avanturi prepunoj neočekivanog i opasnog. One kažu da magija, često podrazumijeva, i cilju stjecanja duhovnih znanja, preuzimanje velikih rizika i izlaganje mogućoj propasti, a da je baš gavrana taj koji ih vodi duž toga puta.Gavrana za svog magijskog životinjskog pomagača biraju pogotovo vještice posvećene božici Morrigan pošto je gavran , kako je to već rečeno, simbol njenog aspekta ratnice, proročice, čarobnice i isceliteljke. Vještice, sem toga, koriste gavrana kao duhovnog vodiča, ali i kao pomagača u ritualima zaštite, divinacije, iscjeljenja i aktivacije psihičke energije.