Najveća prijevara u povijesti čovječanstva. Ovu temu možda je najbolje početi s jednim iznimnim dokazom da Amerikanci nikada nisu bili na Mjesecu! Jedan novinar se dosjetio kako bi mogao provjeriti je li čovjek zaista bio na Mjesecu. On je zamolio Nila Armstronga, prvog čovjeka koji je stupio na Mjesec, da stavi ruku na Bibliju i da se zakune da je zaista tamo bio. Na iznenađenje svih, Neil Armstrong to je odmah odbio i ni po koju cijenu nije želio Biblijom potvrditi svoj odlazak na Mjesec. Novinar mu je čak ponudio pet tisuća dolara za dobrotvorne svrhe ako učini tu malu sitnicu; stavi ruku na Bibliju i zakune se da je bio na Mjesecu, ali Amstrong nije želio ni čuti.

Pitate se zašto je to tako teško? Pa, vjerojatno zato što Neil Armstrong zapravo nikada nije ni bio na Mjesecu! U videu dolje vidi kako Amstrong izbjegava Bibliju. A, tu je i izjava jednog NASA-inog čovjeka, kada su ga nedavno pitali kada će ponovno na Mjesec. Njegov odgovor bio je, ‘Kada ovladamo tehnologijom, ponovo ćemo tamo …’.
Da li je greškom načinio lapsus ili je samo bio iskren, ali ovo je prilično čudno. Prije 40 godina, pomoću štapa i kanapa ladno su u konzervi išli na Mjesec, a danas sa ovakvom tehnologijom, još čekaju … Ima još jedna zanimljiva činjenica u vezi Armstronga i jednog drugog novinara. Kada je novinar Bart Sibrel prišao jednom prilikom Armstrongu, ovaj mu je odgovorio ‘Nemojte me ništa pitati i ja vam neću ništa slagati’. Da li bi Armstrong rekao ovako nešto da nema ništa da sakrije? Inače, Neil Armstrong se danas suočava s mentalnom bolešću. Da li je to rezultat povezivanja njegovog imena s najvećom prijevarom u povijesti ili mu je jednostavno proradila savjest.
Uvjerenje da je čovjek kročio na Mjesec, odnosno da su poduhvati misije Apollo bili uspješni, toliko je čvrsto ukorijenjeno u našoj svijesti da tvrdnja da to nije istina djeluje prilično smiješno svakome.To je prihvaćeno kao svojevrsna dogma. Pa ipak, ima mnogo ozbiljnih dokaza u prilog tvrdnji da je cijelo čovječanstvo žrtva jedne od najvećih podvala u režiji Amerike, to jest NASA-e, (Američka agencija za svemirska istraživanja). Počelo je prije dvadeset godina kada jednom od inženjera koji je radio na projektu savjest više nije dozvoljavala da šuti. Izdao je knjigu gdje je potanko objasnio ovu neviđenu prevaru.
Tu su bile navedene sve same činjenice, kao što su: mjesto gdje je sve snimano, boravak astronauta u karanteni poslije ‘vraćanja na Zemlju’ gdje su u stvari učili odgovore na sva moguća pitanja koja će im biti postavljena od strane novinara, izbacivanje modula iz transportnog zrakoplova – kao navodno spuštanje modula na Zemlju, pogibija tog pilota koji je vozio taj avion već na njegovom prvom sljedećem letu, istina o lunarnom modulu koji nikada nije testiran na Zemlji i mnogo toga još. NASA je bila potpuno zatečena i uložila je nekoliko desetaka milijuna dolara da bi demantirala ove informacije. A zašto uložiti toliki novac za nešto što se smatra potpuno normalnim, očiglednim i sveprihvaćenim.
Samo logičko razmišljanje baca totalnu sumnju na ovaj njihov ‘poduhvat’.Kada su Rusi otišli u orbitu, Amerikanci su bili poniženi. Da i oni odu u orbitu, bili bi samo drugi koji su to uradili.Samo je postojala jedna opcija s kojom su mogli preteknu Ruse. Odlazak na Mjesec bio je jedino rešenje.U što su učinili, pa ladno su otišli na Mjesec i to u rekordnom roku.
Ovdje treba spomenuti jednu činjenicu kada su vojni zrakoplovi u pitanju, a to je da je jednom vojnom zrakoplovu, od ideje pa do konačne realizacije, to jest da se nađe u naoružanju jedne armije, potrebno 15 godina. Koliko je potrebno onda jednoj napravi koja ‘vozi na Mjesec’. Po toj logici oni su trebali još početkom 50 godina da krenu u realizaciju projekta leta na Mjesec. A kakva je tehnologija bila 50-tih godina? Pogledajte auto industriju, ili avio industriju toga doba. Informatičari koji dobro poznaju povijest računarstva također vrlo dobro znaju na čega su ličili tadašnji računala, što su mogli i naročito koliko su bili veliki.
1969. godine (a kamoli na početkju projekta) računalni čip još nije bio pronađen.Maksimalna kompjuterska memorija bila je 256k, a računalo u Apollo 11 imao je ‘nevjerojatnih’ 32 k memorije. Danas kada kod Kineza kupiti dvije majice, na poklon dobijete kalkulator koji ima deset puta više memorije nego računalo Apolla 11. I s tim su oni otišli na Mjesec!?

Kako spriječiti današnju tehnologiju otkriti prijevare na snimkama i video materijalu. Vrlo jednostavno. Francuski časopis Figaro objavio je vijest da je NASA ‘izgubila’ ni manje ni više nego 13.000 kazeta na kojima su bili snimci sa mjeseca. Ono što nema, nemožete ni testirati. Gdje su kasete sklonjene, samo oni znaju. Inače, treba spomenuti i autora Williama Kerela, koji je snimio dokumentarni film ‘Operation Lune’ za francuski ‘Point du Jour Production and Arte France’. U ovom dokumentarcu, udovica poznatog redatelja Stanleya Kubricka otkriva frapantnu činjenicu da je on bio angažiran 1969. godine od strane američke državne administracije da snimi kadrove šetnje astronauta po Mjesecu.
Stanley Kubrick je uradio taj zadatak i to u istom studiju gdje je završio i svoj najpoznatiji film ‘Odiseja u svemiru 2001’. Kubrick je za snimanje tih kadrova koristio specijalne Zeiss objektive, koji su bili napravljeni upravo za potrebe NASA-e.U filmu se navodi da je američkoj administraciji bilo najvažnije da astronauti budu viđeni kako hodaju po Mjesecu. Nagrada Kjubrikom za dobro obavljen posao bila je ta da je on dobio te iste objektive da bi kasnije mogao snimiti svoj film ‘Barry Lyndon’, za koji je specifično da uopće nije korišteno umjetno svjetlo, već samo svjetlost svijeća.

ČUDNE ČINJENICE

Na slici koju je načinio Ruski špijunski satelit poznate Oblasti 51 može jasno vidjeti oblast koja je potpuno čista od bilo kakvog biljnog svijeta. Na tom dijelu postoje krateri, koji izgledaju potpuno isto kao krateri na Mjesecu. Još preciznije istraživanje pokazalo je da jedan od tih kratera identičan sa kraterom snimljenim na Mjesecu prilikom misije Apollo 12.
Kamera koja se koristila da napravi sve snimke na Mjesecu, bila je postavljena na prednjoj strani odijela astronauta i nije imala okular (ono kroz čega gledate dok pravite snimak. Imaju ga i većina digitalnih aparata, bez obzira što se slika gleda kroz zaslon). Sve što su astronauti mogli učiniti je da se okrenu prema objektu koji žele slikaju, upere kameru i nadaju se da će im to ući u kadar. To je jednostavno bilo slikanje naslijepo, a da se ne spominje skakanje i slično. Međutim, pogledajte slike s Mjeseca, one su fantastično kadrirane, svaki objekt je potpuno fokusiran, nema kadrova koji izlaze izvan okvira, niti zamućenih slika uslijed skakanja. Tako je napravljeno tisuće perfektnih slika.Još jedan dokaz tvrdnji da je sve to napravila filmska ekipa.
Samo mjesec dana prije misije Apollo 11, Armstrong je testirao Lender u zračnoj bazi.U tjedna testiranja nije mogao nikako uspostaviti potpunu kontrolu nad njim. Lender je slupan, a Armstrong se spasio iskočivši iz njega u posljednjem trenutku. Gus Grissom bio je veteran svemirskih putovanja koji je često okolo kritizirao NASU i govorio, ‘Netko ide biti ubijen’. Međutim taj netko bio je baš on.On je bio unutar kapsule koju je zahvatila vatra, komunikacija se izgubila i cijela posada je izginula.Ostaci ove kapsule završili su zaključani daleko u vojnoj bazi. Familija Gus Grissoma misli da vatra uopće nije bila nesretan slučaj. Betty Grissom, Gusova udovica, tražila je od NASA-e da kaže istinu o ovom slučaju, kao io Apollo misijama.
Charles Barent sakupio je preko 500 stranica NASA izvještaja koji su se ticali sigurnosti.Rakao je: ‘Apollo program je velika zbka i nered, oni nikada to neće napraviti za let na mjesec’. Jednu nedjelju kasnije vlak je udario u njegov auto, ubivši njega, ženu i ženinu kćer iz prvog braka.Svi njegovi izvještaji su nestali! Između 1964. i 1967.godine, desetorica astronauta izgubili su živote u nesrećama. Samo vrlo mali broj ljudi iz NASA-e znao je pravo stanje i što se u stvari dešavalo.Raketni inženjer koji je radio za kompaniju proizvodeći raketne motore za Apollo program, izvijestio je mnogo problema i izrazio veliku sumnju u uspjeh misije.
Nekoliko godina nakon NASA-inog navodnog spuštanja na Mjesec, Buzz Aldrin, ‘drugi čovjek na mjesecu’ bio je upitan na jednom banketu kakav je osjećaj hodati po Mjesečevoj površini .Oldrin je nakon toga pogledao u svoja stopala i napustio prostoriju plačući nekontrolisano.To nije bio ni prvi ni posljednji put da je učinio tako nesto.da li to bila patnja i pokušaj da živi udaljen od velike laži.
Odmah ćemo navesti i slučaj astronauta na misiji Apollo 12. Pit Konrad rekao je da će javno progovoriti o prevari letova na mjesec kada bude 30-godišnjica njegovog navodnog ljeta na Mesec.To je trebalo dogoditi 1999. godine.Ubijen je jedan tjedan prije navršetka 30 godina od njegovog leta i tako spriječen da progovori. NASA-ima slika sa Apollo 11 misije pokazuje Nila Armstronga kako čini veliki korak za čovječanstvo. Fotograf bi morao biti u tom slučaju na površini Meseca.Ako je Armstrong bio prvi čovjek na Mjesecu, tko je onda načinio fotografiju?
Kaže se da su samo dva čovjeka šetala po Mjesecu prilikom Apollo 12 misije.Astronaut koji se vidi na viziru naslikanog astronauta nema kameru, pa tko je onda načinio fotografiju. Lunarni modul kojim su se navodno spustili na Mjesec bio je težak 17 tona.Imao je iznimno snažne raketne motore na donjem dijelu koji su ga trebali prizemljiti, kao i izbaciti pri povratku s mjesečeve površine.Međutim, na slikama modula, nigdje nema nikakvih tragova ispod njega.Nikakvog, ni najmanjeg kratera koji bi trebao ostaviti, nikakvih tragova u prašnjavom tlu Meseca.Modul djeluje kao da nikada nije upaljen.
Tko je toliko lud da riskira korištenje lunarnog modula na Mjesecu, kada simulacija spuštanja na Mjesec nije nikada testirana? Zašto su NASA-ini administratori dali ostavke dan prije prve Apollo misije? Kada pogledate što su Apollo misije ostavile na Mjesecu, zapitajte se zašto ništa od toga nije vidljivo putem jakih teleskopa.Sonda Klementina periodično mapira Mjesečevu površinu, ali nikako da pokaže bilo koji artefakt koji je ostao tijekom Apollo misija.Gde su Mjesečev bagi i baza od lunarnog modula nestali. Bilo je nemoguće imati svemirska odijela s vodenim hlađenjem, kada je vanjska temperatura bila stalno na točki vrenja vode. Navodno Mjesečevo kamenje donijeto s Mjeseca je basaltna stijena pronađena negdje na Zemlji, a NASA ju je umjetno načinila radioaktivnom.

& Nbsp;