Bilo koji sustav kuća da upotrijebimo on će nam dati samo približnu informaciju o vrhovima sledujućih i padajućih kuća. Iz tog razloga je najpametnije da se ne oslanjamo na to, već na ono što je bez sumnje točno bilo koji sustav kuća koristili – kardinalne točke horoskopa.

Ideja vodilja je da ne treba prihvaćati kompromise i koristiti polovična i nesigurna rješenja, već jednostavno tragati za istinom, za točnošću – praktično za onim oko čega nema nikakve dileme i kao takvo se može uzeti za općeprihvaćeni aksiom. Sasvim je normalno i prirodno da kao i oko bilo čega drugog i oko različitih astroloških pojmova, tehnika, pristupa postoje različiti stavovi, iskustva … Ali, suština je u tome da – oko nekih pojmova postoji opća suglasnost i jedini validan pristup je da se držimo onoga što nitko ne dovodi u pitanje.

Na primjer, to da je Ascendant “ja”, a Ascendant “ti” je aksiom oko koga nema dilema. Odlično. Ili, primjerice, aksiom je da je aspekt trigona lak i harmoničan. Ili, aksiom je da je Sunce muški planeta, a Mjesec ženska. To je esencija oko koje nema spora. Sve ono oko čega postoje sporenja – moramo uzeti kao nesigurno i, ili potpuno odbaciti, ili kroz promišljanje i praksu istražiti, korigirati, prilagoditi sebi – pronaći novo, bolje rješenje.

Dakle, ovdje vrlo jednostavno možemo iskoristiti dobro poznati stav kada se oko neke stvari javljaju polaritetnom stavovi, pa se kaže: “Istina je negdje na sredini”, ili “Nijedno od ponuđenog nije istina”. Ideja o istini na sredini je logična, ali ne u smislu nekog kompromisa jer, jednostavno, oko nekih stvari nema kompromisa i sklapanje kompromisa bi čak neko okarakterizirao kao “đavolje djelo”. Istina je na sredini i nijedno od ponuđenih nije istina, te je jasno da takva rješenja moramo odbaciti – i potražiti istinita!

Već smo rekli da je ideja o aspektu neke planete sa vrhom Sledujuće ili padajućeg kuće deplasirana. Ono što nam je zapravo najvažnije je položaj neke planete u kući, kao i vladar kuće. Često po nekom odabranom sustavu kuća vrh kuće pada na sami kraj jednog znaka ili na sami početak znaka i tu nastaje pometnja i nesigurnost, a to nikako nije ono što želimo! Čak se događa da u takvim slučajevima podešavamo, svjesno ili nesvjesno, onaj sustav kuća čiji vrhovi kuća padaju na ona mjesta kojima smo “zadovoljniji”. To naravno nije put ka istini i znanju.

Pa šta raditi onda i kako se snaći s tim, usvojiti neko funkcionalno rješenje !? Pošto sam iznio neku kritiku, malo i profilozofirao, red je i da ponudim neke praktične pristupe. Naravno, kao i uvijek, podrazumijeva se da samo iznosim svoje skromno mišljenje, na uvid i provjeru, i obzirom da često bude neobično ili inovatorski – ne očekujem da bude općeprihvaćeno, niti mi je to poenta!

Pa evo nekih ideja:

Horoskop je podijeljen na 4 kvadranta i ne treba na silu inzistirati na njegovoj podijeli na 12 dijelova. Svaki pojedinačni od 4 kvadranta je samostalan sustav funkcionalno povezan sa ostala 3 što čini cjelinu horoskopa. Od toga je najbolje krenuti. U okviru jednog kvadranta nalaze se značenja koja povezujemo s tri pripadajuće kuće i to je u redu i prirodno. Granice kuća unutar kvadranta nisu jasne i ne mogu biti precizno označene, te se moraju uzeti na neki način fluidnim. Primjerice, X kuća se oslanja na XI kuću, a XI na XII kuću – stvar je više u prirodnoj povezanosti kuća, nadovezivanju – nego je u pitanju matematička preciznost.

Kako znamo u kojoj je kući određena planeta, ako je “na granici”? Ovdje bih uveo jedan, netko bi rekao prilično nonšalantan pristup, no, naprotiv – može se ispostaviti kao temeljit i možda jedini prirodan. Naime, inzistiranje da se u takvim graničnim slučajevima obavezno naznači u kojoj je kući planeta – meni liči na neprirodan i izvještačen “ili – ili” pristup gdje se na silu traži zauzeti jedna strana – a to uopće nije neophodno. Dakle – postoji dobar razlog zašto je neka planeta “na granici” dvije kuće! Zašto neka planeta ne bi djelovala na obje susjedne kuće, primjerice XI i XII kuću? Čemu inzistiranje da se odredi neprikosnoveno u kojoj je od te dvije kuće planeta smještena – kada utječe na obje kuće. Naravno, jasno je da se može izvršiti procjena u kojoj mjeri i na koji način djeluje, te tako profilirati značenje i tumačenje. Ovakav pristup je, naravno, validan kod graničnih slučajeva na granicama kod sledujućih i padajućih kuća. Granice između padajućih i kutnih kuća su već nešto drugo! Dakle, jednostavno, možemo uzeti primjerice IV kvadrant horoskopa koji obuhvaća X, XI i XII kuću i MC kao vrh tog kvadranta, jedinu relevantnu točku, referencu i orijentir – pa onda procijeniti kutnu udaljenost neke planete od vrha X kuće, MC-a. Na temelju te udaljenosti, možete je nazvati i “odokativno procijenjenom”, ćemo procijeniti u kojoj je planet kući, odnosno u kojoj mjeri djeluje na dvije kuće ukoliko je takav slučaj.

Također su nam važni vladari, dispozitori kuća. Ovdje možemo slijediti isti princip kao što je prethodno naveden – princip takozvane diskrecijske odluke, odluke koja se od slučaja do slučaja više temelji na “osjećaju” i trenutnoj procjeni, nego mehanički slijedi neku formulu. Tako da za dispozitora, ili dispozitore neke kuće, možemo procijeniti koliko koji znak ima kvantitativnog “upliva” na vladarstvo kućom. Inače, princip više vladara neke kuće, odnosno vrha kuće nije ništa novo, i poznato mi je da se primjerice u tradicionalnoj astrologiji takav pristup dosljedno koristi i također ima svoju logiku i validnost, s tim što se uzimaju triplicitetni vladari vrha kuće, po slijedu .