Stoletni nemir zarobljene tekućine. U srednjem vijeku je bilo uobičajeno da se sakljupljaju relikvije krvi iz tijela preminulih svetih osoba. To se osobito događalo u Italiji. Uzorci krvi najčešće su čuvanu u malim bočicama, u kojima bi se, vremenom, osušili i isitnili. Neke od tih sačuvanih relikvija, kojih ima u manastirima i crkvama diljem Italije, poznate su po tome što povremeno dobivaju tekući izgled. U određeno vrijeme, krv počinje se penuša kao da joj je dodana neka tekućina, a neuobičajeno je to što se sve događa s uzorcima krvi koji su sakupljeni i osušeni prije mnogo stoljeća.
Čudo koje se slikovito naziva ‘ključanjem krvi’ događa se nekoliko puta godišnje u Napulju, gdje se, u tamošnjoj katedrali, čuvaju dvije male flašice s krvlju svetug Januarijusa, legendarnog mučenika, iz IV stoljeća. Čudo svetog Januarijusa je, istovremeno, i znanstveno i religiozno čudo.
Da bi se shvatilo čudo svetog Januarijusa, čovjek mora najprije razumjeti legendu koja se nalazi iza njega. Kao i toliki neobični događaji, tradicija ove pojave je djelomično zasnovana na fikciji.
Sveti Januarijus je rođen krajem trećeg stoljeća, a bio je biskup u Beneventu. Putovao je cijelom Italijom i neumorno držao propovijedi, raspirujući tako bijes Dioklecijana, rimskog imperatora, koji je najviše od svih gonio kršćane. Januarijus je uhvaćen u Napulju, 305. godine, zajedno s još nekim drugovima, s kojima je bačen lavovima u gradskom amfiteatru. Lavovi su, tako bar legenda tvrdi, odbili taknu mučenike. Tako je, 19. rujna, skupina kršćana odvedena u forum blizu grada Pocuolija i tu su svima odsječene glave.
Legenda tvrdi da je žena, koja je tu posluživala, sakupila u dvije staklene bočice krv sa kamena na kome je bila odsječena Januarijusova glava. Flašice su, zajedno s tijelom, bile sahranjene u katakombama blizu Napulja. Kasnije je podignut mali oltar u znak sjećanja na svetog čovjeka a flašice su smještene u urnu, gdje se krv osušila. Povremeno, krv je postajala tekuća na neobjašnjiv način i otada se ovo čudo stalno ponavlja. Povjesničari, znaju vrlo malo o svetom Januarijusu. Oni znaju da je takav mučenik postojao i da je pogubljen 305. godine.
Crkveni znanstvenici također znaju da je njegovo tijelo pokopano blizu grada Marciana, na putu koji vodi od Pocoulija do Napulja. Negdje oko 420. godine, napuljski biskup je naredio da se ekshumira i donese u grad gdje se, u mjesecima svibnju i rujnu, održavaju svečanosti u njegovu čast. Godine 831. kosti mučenika tražili su plemići iz Benevento, a iz nekog razloga lubanja sveca ostala je u Napulju. Relekvije svetog Januarijusa putovale su zatim diljem Italije, tijekom narednih nekoliko stotina godina, da bi se najzad vratile u Napulj krajem trinaestog stoljeća. U to vrijeme, Charles II, kralj Napulja, već je naredio da se u svečevu čast izgradi katedrala.
