I prvi anđeo zatrubi, i ‘nasta grad i oganj pomiješan s krvlju’, i padoše na zemlju, te zemlja izgore i trećina drveća izgore, i sva zelena trava izgore.
I drugi anđeo zatrubi: i kao velika gora, ognjem zapaljena, bi bačena u more: i trećina mora postade krv, te pomrije trećina stvorenja koja žive u moru i trećina lađa propade (Job. 8: 8,9).
Kad zatrubi treći anđeo, ‘pade s neba velika zvijezda goreći kao buktinja (8,10).
A kad zatrubi truba četvrtog anđela, ‘bi udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda’ … ‘I vidjeh i čuh jednog anđela gdje leti posred neba govoreći snažnim glasom:’ teško, teško, teško onima što stanuju na zemlji od ostalih glasova truba, trojice anđela koji će zatrubiti ‘(8,12).
I kad peti anđeo zatrubi, Jovan priopćava nešto strašno: ‘I vidjeh zvijezdu gdje pada s neba na zemlju, i dade joj se ključ od studenca bezdana; i otvori ždrijelo Bezdana, te se podiže dim iz ždrijela kao dim velike peći ‘(9: 1,2).
To je kao pad anđela, kao da je nečastivi prisvojio Zemlju. Iz tog dima izlazi roj paklenih skakavaca, spremnih da muče ljude, one ‘koji nemaju Božjeg pečata na čelima’ …
I kad zatrubi truba šestog anđela, bijahu ‘odriješena četiri anđela koji su svezani kod velike rijeke Eufrata … koji bijahu pripravljeni na sahat, i dan, i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi’ (9,15).
Što sve ovo treba značiti? Ne pada li na čovečansto, naznačeno sviranjem truba, ono što je ono tisućljećima unosilo u atmosferu iu astralne i materijalne planete u kojima su se ‘skladištili’ naši neočišćeni uzorci? Apokaliptične sile ubrzavaju proces uzroka i posljedica. A posljedice su toliko ogromne da s neba padajuća zvijezda otvara ponor zemlje tako da ‘pocrneše sunce i nebo od dima Studenca’ (9,2).
A ono demonsko u čovjeku, što predstavljaju četiri pala anđela s Eufrata, dovodi do još jedne djelotvorne posljedice – u vidu novih zamaljskih katastrofa. To je kozmički proces čišćenja.