Izgleda sasvim moguće da je kamenje iz Ike falsifikat, ali je vrlo teško povjerovati da ih je sve – a procjenjuje se da ih ima preko 50.000 komada – gravirao siromašni, neobrazovani farmer koji nije ni znao kako izgledaju razne vrste dinosaura. Ni jedan neovisna studija nije provedena, makar samo da se eventualno autentični artefakti odvoje od falsifikata. Istaživač koji najduže poznaje Kabrera, Erich von Däniken, neprekidno je ponavljao da su neki primjerci definitivno falsifikati. Također je bacio sumnju i na porijeklo čitave zbirke. Na kraju, možda je upravo Däniken najbolje razumio Kabrerin motiv. On je uvjeren da Kabrera priča priče i kaže: ‘A kamen je prava stvar, jer se ne uklapa ni u jednu znanstvenu shemu ili stvar. Starac koristi gravure za koje zna da moraju biti falsifikat, da bi pružio potporu vlastitim vjerovanjima. zašto? Zar je postao toliko zaljubljen u svoje teorije da je povjerovao kako će ih ove imitacije podržati ‘?
Kabrerino interesovanje za medicinu i arheologiju ga je možda učinilo podložnim za genijalnu prevaru, pa ako je tako, on nije i jedini koji je profitirao. A možda je zavarao sam sebe, željim očima nalazeći dokaze svuda. Te 1966. godine, mediji su bili preplavljeni temom interakcije čovjeka i dinosaura, posebno zahvaljući filmu Milijun godina prije Krista. Da li je to bio izvor Kabrerine inspiracije? Ili su ga inspirirale takozvane Akambro figurine, nazvane po mjestu podrijetla u Meksiku, gdje je 1925. godine Danac Valdemar Julsrud pronašao na stotine glinenih figurica dinosaura koji – kao i njihovi parnjaci iz Ike 40 godina kasnije – skakuću rame uz rame sa čovjekom? Odgovora nema.