Za istraživanje prethodnih života, po J.H.Brenanu, potrebno je ući u srednji hipnotički trans. Da li je ispitanik doista u tom stanju potrebno je prethodno ispitati. To se čini tako da se osobi sugerira određena riječ uz koju će, kada je čuje, izvršiti neku radnju. Primjerice, kaže mu se da ugasi svjetlo pa ga se probudi iz transa i spomene ‘ključna riječ’. Ako na spomen te riječi ispitanik doista ugasi svjetlo znači da reagira na posthipnotičku sugestiju, odnosno da je bio ušao u srednji hipnotički trans. Za duboki hipnotički trans provjere su teže i zapravo samo mali broj ljudi može u njega ući.
Kada je u transu ispitanik se sugestijom vodi unatrag do u djetinjstvo i usput ga se zaustavlja da opiše ono što vidi. Zbog jake traume rođenja, u hipnozi se ponekad izbjegava ovaj doživljaj, već se iz razdoblja najranijeg djetinjstva vremenskim skokom ulazi u neki prošli život. Ispitanik tada počinje priču koja se obvezno bilježi da bi se kasnije provjerila njezina vjerodostojnost.
U hipnotičkoj regresiji osoba može iskustvo prethodne smrti doživjeti sjećajući se događaja, imena mjesta, ulica i osoba, a može se dogoditi da gleda svoje tadašnje tijelo kao na filmu o određenoj situaciji. Međutim, emotivno proživljavanje događaja prethodnog života, kada se osova osjeća u tijelu, najkvalitetniji je dio svake regresije i jedan odd važnijih ciljeva zbog kojih se sve i čini.Naime, emotivno proživljavanje takvih situacija može osobi u regresiji pomoći da se oslobodi raznih stresova, fobija i napetosti u tijelu. Ti problemi, kao i mnoga psihička i fizička oboljenja, zapravo su posljedica davnih traumatičnih događaja. Regresije su pokazale da najveći problemi dolaze naročito iz smrtno opasnih situacija. Tako se, primjerice, pokaže da je osoba koja se boji visine smrtno stradala u jednom svom prošlom životu – padom s velike visine. Isto tako je strah od zatvorenog prostora uzrokovan boravkom i / ili gušenjem u maloj prostoriji. Strah od vode, pokazala su iskustva u regresiji, dolazi od nekadašnje smrti utapanjem.
Ovo ujedno govori u prilog izovođenja regresije čak i ako se gleda na način protivnika prihvaćanja reinkarnacije. Naime, ako se uzme da su doživljaji i slike iz nesvjesnog samo proizvod ljudske mašte, ili u najboljem slučaju negdje i nekada u životu nakupljeni razni utisci potom nataloženi u nesvjesno na način koji odgovara svakoj individui ponaosob, ne može se poreći oslobađanje nekih psihičkih problema. Osim toga, izbacivanjem raznih negdje nakupljenih sjećanja čovjek uči o sebi na nov, jedinstven način, bez obzira je to prošli život ili ne.