Sve što radimo odraz je određenih vještina i strategija od kojih imamo neku korist. To vrijedi i za ono što zovemo problemima i neuspjehom. Unutrašnjim formulama i emotivnim računovodstvom te strategije u danim trenucima doživljavamo kao korisne i isplative. No, one svakako ne vode razvoju potencijala, te nas čine nezadovoljnim i nesretnim, ali ipak “vrše posao”. Kako nas vode suprotno od razvoja, nazivamo ih kontraveštinama.

Kontraveštine su složeni obrasci mišljenje, emocija i ponašanja koji dovode do određenih psiholoških stanja i odnosa s ljudima iz kojih izvlačimo nezdrave emotivne koristi i koje vode nekom obliku parazitiranja. One su zamjena za bazične emotivne sposobnosti.

Stvaramo ih onda kada razvojne zadatke želimo riješiti na lakši način, s manje boli i napora. Na taj način pokušavamo ne platimo cijenu razvoja, a da se ipak razvijamo. Tek kasnije, suočeni s problemima, vidimo da taj dogovor sa životom ne možemo napraviti. Drugim riječima kontraveštinama nesvjesno, igramo igre sa sobom i drugima.
Važno je da uvidimo da smo eksperti za svoj život i svoje probleme. Da nije tako ne bismo mogli stalno imati isti problem. Negativista je stručnjak za stalno viđenje ograničenja. Nesigurni ljudi su usavršili nemogućnost donošenja odluka. Nesamopouzdana ljudi su znalci za stalno viđenje svojih mana.

Oni točno znaju kako izazvati određena stanja u sebi, svidjelo se to njima ili ne. Znaju kakve misli treba prolaze kroz glavu, kakve tjelesne stavove zauzeti, kakva osjećanja izazvati, i tako dalje. Ovih procesa uglavnom nisu svjesni, što čini da problem uporno ostaje u njihovim životima. Kroz psihoterapijski rad, edukacije i radionice radi se na otkrivanju i jasnom definiranju ovih kontraveština.

Usmjeravanje ka uspjehu u ljubavi i radu

Psihoterapija pomaže ljudima da jasno shvate kako proizvode problem, i tek onda osoba može se usmjerava ka razvojnim vještinama. Zato se sebi treba pristupiti kao ekspertu za vlastiti problem. Svatko od nas najveći je stručnjak biti baš ono što jest i da živi baš onako kako živi, ​​svidjelo se to nekome ili ne. Nikome ne polazi za rukom da bude mi. Mi znamo kako se to radi.

Stručnjaci za vlastiti život

Svatko od nas najveći je stručnjak za svoj život, a to uključuje osobne uspjehe koliko i neuspjehe. Dalje dolazimo do toga da, ukoliko smo odgovorni za vlastiti uspjeh i neuspjeh, odgovorni smo i za promjene u željenom smjeru. Dakle, proširenje osobnih kapaciteta ne samo da je uvijek opcija već i zahtjev koji život stavlja pred svakog od nas.

Čovjek koji ne napreduje, ne koristi i ne razvija svoje potencijale neminovno ide putem neuspjeha. Psihološki gledano, svaka stagnacija je nazadovanje. Cijenu nerazvijanja svojih potencijala i autentičnosti plaćamo u emocijama. Tada smo manje zadovoljni sobom i odnosima.

Dilema: uspjeh ili neuspjeh

Svi su doživjeli da prema nekome osjećamo oprečne emocije, te da nismo načisto s tim što želimo od nekog odnosa. Međutim, ljudi nisu samo ambivalentni (odnosno osjećati jednako intenzivne oprečne emocije) prema drugima već i prema sebi samima.

Svako postavljanje cilja kreće relativno jednostavno. Netko želi kontrolirati svoju impulzivnost, poboljšati odnose s drugima, donese važne odluke, razvije svoje sposobnosti u poslu, prevaziđe lijenost, i tako dalje.

Međutim, pored jake želje i dostupnih strategija, mnogima ipak ne uspijeva postići cilj. Ono što vidimo u ovim osobnim borbama jeste konflikt ambivalencije. Ponavljamo pokušaje, doživimo neuspjeh i vraćamo se na staro ili pak uspijemo, ali ne održimo promjenu.

Razlog zašto se ljudi ne mijenjaju leži upravo u ovom konfliktu ambivalencije. S jedne strane je želja za razvojem, a sa druge samoopstrukcija. Da bismo sebe razumjeli, a prije svega promijenili se, moramo ispitati vlastito emotivno računovodstvo i korist od vlastite štete.

Neka korist sigurno postoji, inače ne bismo u određenom problem bili. Činjenica je da svako ponašanje ima neki motiv. To što nam motiv nije svjestan i pravi nam problem ne znači da nema. Naš zadatak je da ga otkrijemo kako bismo problem prevazišli i razvijali se.

Emotivna dobit i šteta

Sve što (ne) radimo ima neki motiv. Ti motivi ne leže samo u očekivanom zadovoljstvu nego iu smanjenju bola. Ne ispuniti uvijek neki cilj znači ispuniti neki drugi. Svako “ne” nosi neko “da”. To bi značilo da ukoliko se netko požali da ne može naći adekvatnog partnera i stabilnu vezu, ujedno je našao i zonu sigurnog u kojoj ne može biti povrijeđen.

Pitanje je koji je motiv jači. Ukoliko je drugi motiv, strah od ozljeđivanja, jači samim tim osoba ide u smjeru izbjegavanja veza, bez da je u potpunosti toga svjesna. Ukoliko postoji unutarnja kalkulacija, takva osoba ostaje u problemu. Želi s jedne strane ljubavnu stabilnost i zadovoljstvo, ali ne i riskirati svoje emocije. Takvo poslovanje sa životom nikada ne uspijeva.

Prevladavanje leži u Osvještavanje ovih dubljih unutarnjih dilema. Psihoterapeut je tu da pomogne klijentu da bliže uvidi svoje suprotstavljene potrebe, te pomoći u osnaživanju i donošenju svjesne odluke ka putu razvoja umjesto kontraveština.

Sve ima svoju cijenu. Ne možemo dobiti nešto za ništa. Ukoliko želimo ostvarujemo svoje ciljeve i idemo putem uspjeha moramo to platiti odricanjima, trudom i suočavanjem sa sobom. Izbjegavanje prihvaćanja ove logike lažemo sebe da je odgovornost za naš život u tuđim rukama. To ne isključuje činjenicu da mnoge stvari u životu ne ovise od nas, ali način na koji reagiramo na te stvari je uvijek naš izbor.

Zato je dobro da se podsjetimo da je stupanj u kojem čovjek svjesno ili nesvjesno laže sebe i druge obrnuto proporcionalan stupnju u kojem se približava sreći i psihološkom zdravlju. Ovu su zahtjevi života i ne možemo ih ignorirati bez posljedica. Život nam ne dozvoljava da se ne razvijamo, a da pritom ne platimo za to neku cijenu. Ne da nam da budemo zadovoljni manjim od onoga što možemo učiniti, a svaki čovjek ima slobodu i moć da učini puno.

Nerazvijanje sebe zapravo je nepravedno prema vlastitoj ličnosti, i život ume za to da nas kazni. Nerazvijanje sposobnosti za ljubav “kažnjava” se nedostatkom uzajamnosti koji stvara psihološke simptome i nezadovoljstvo. Nerazvijanje sposobni za rad, tenzijom i dosadom koja “ubija”, i tako dalje.

Čovjek svakako ima slobodu izbora da ne ostvaruje svoje potencijale, ali ne i da izbjegne plaćanje neostvarenošću, neispunjenošću, depresijom, anksioznošću, jer to je put neuspjeha. Međutim, uvijek imamo i slobodu da izaberemo razvoj potencijala i uspjeh u ma kom polju, te da platimo “legalnu” cenu- napor, “poreze” kao što su rizik, bol i strahovi, kao i negativne osjećaje kao što su tuga, legitimna patnja , ljutnja, i tako dalje. Nagrada za ovaj odabir je osjećanje ispunjenosti, radost življenja, smirenost i sreća. Pitanje je, što vi birate?