Iz povijesti znamo da je prilikom rimljanske opsade Sirakuze, 212. godine prije naše ere, poginuo čuveni starogrčki matematičar i fizičar Arhimed. On je rukovodio obranom grada i pretpostavlja e da je konstruirao mnoga obrambena sredstva, čak mu je pošlo za rukom da spali neprijateljsku flotu. Govorio se da je to učinio pomoću ogledala. Ali ta verzija podvrgnuta je kritici. Da li je Arhimed zaista znao za sposobnost zraka izazvati požar? Ili je neprijatelja natjerao u bijeg pomoću drugih sredstava? U posljednje vrijeme pojavile su se o tome različite hipoteze.
U proljeće 216. godine prije naše ere Sirakuze j vladao tiranin Helon koji je do tada uspješno lavirao između Rima i Kartage. Međutim, te godine odlučio je otvoreno stane na stranu Rimljana. Poslao je u Rim 25 galija natovarenih hranom i jedan odred vojnika, želeći pomoći savezniku i njegovim ratnim naporima protiv Hanibala. Rim je ovaj gest primio sa zahvalnošću. Uskoro je, međutim, Helon umro, a Kartaga poslala svoju flotu na Sirakuzu. Cilj je bio jasan: da se napadne Syracuse, Rimljani natjeraju na povlačenje, a onda da se okupira preostali dio Sicilije.
Godinu dana kasnije poginuo je i novi vladar Sirakuze, pa je grad potpao pod utjecaj Kartage. Hanibal je uspio uvjeriti stanovnike grada da Rimljani žele ih porobe. Jedan od sirakuških prvaka, matematičar i fizičar Arhimed, kao pravi izadanak grčke kulture nije podnosio surovosti Rimljana koji su po svaku cijenu htjeli zagospodare Sredozemljem. pristao je provjereno grad i organizira obranu.
U to vrijeme Rimski senat raspravljao je o novonastaloj situaciji. Hanibal prijeti pokoriti cijelu Italiju. Ako ga Rimljani ne spriječe prodrijeti na Siciliju, našli bi se između dvije vatre. Prema Sirakuzi je poslan jedan od najodlučnijih vojskovođa, Klaudije Marcelo. Pošto je gotovo sva teritorija Sicilije bila pod kontrolom Kartaginjana, Marcelo je odlučio Sirakuzu napradne s mora.
Jedan odred rimske vojske djelovao je s kopna kako bi grad izolirao od kartaginskih snaga. Kad su se rimske Trireme približile utvrđenjima Sirakuze, kartaginski flota se povukla, jer je bila znatno slabija. Rimljani su žurili osvojiti teren što je moguće prije, jer se sam Hanibal u to vrijeme nalazio u blizini Napulja. Bedemi Sirakuze nisu bili visoki i pružali su se kraj samog mora. nije poznato je li Klaudije Marcelo smerao da podiđe brodovima do bedema i tako se izravno iskrca na njih. Zna se da je počeo napada grad. Ali, kada se rimska flota našla sasvim blizu gradskih bedema, buknuo je požar. Jedno po jedno jedro počelo je gorjeti. Svjetlost je bila oslepljujuća, a vojnici skamenjeni od užasa. Nastalo je panično bijeg. Što se dogodilo? Da li je Arhimed, koji je rukovodio obranom Sirakuze, zaista ogledalima, kao što se dugo vjerovalo, izazvao požar i tako otjerao napadače?
Prije izvjesnog vremena na pravljen je sličan ogled s ogledalima. U tu svrhu uzeto je 450 plosnatih zrcala od kojih je svako imalo površino od približno 445 četvornih centimetara, što znači da je ukupna površina svih ogledala iznosila oko 20 četvornih metara. Odledao su bila usmjerena na jedro. Pošto je svako odledao bilo u stanju pomoću sunčevih zraka podigne temperaturu jedra za jedan i pol stupanj, na njemu je zaista buknuo požar. Ak ose broj ogledala pomnoži s temperaturom izazivaju svako posebno, dobiva se 675 stupnjeva Celzija. Prema tome, ne bi se smjelo posumnjati u Arhimedovu ideju sa ogledalima.
Ali, time ipak pitanje nije riješeno. Za vrijeme rimskog napada na Sirakuzu zrak je bio još relativno hladan, ai brodovi su se, prema predaji, nalazili na udaljenosti od oko 150 metara. Postavilo se, pored toga, još jedno, važnije pitanje: da li je u ono vrijeme bilo moguće, pomoću primitivne tehnike, usmjeriti u jednom pravcu istovremeno 450 ogledala? I da li su ogledala napravljena prije 2200 godina, mogla odraze sunčevu svjetlost a da je ne raspu? Antička ogledala koja su nađena u iskopinama tako su nesavršena da je gotovo nemoguće vjerovati da su uopće bila u mogućnosti dati bilo kakav jači odsjaj. Naravno, ne bi se smjelo sumnjati u Arhimedovu genijalnost, ali se ne bi smjele prenebreći ni tehnološke mogućnosti njegovog vremena.
Kada se imaju u vidu sve relavantne činjenice, teško je povjerovati da je Arhimed neprijateljsku flotu spalio s ogledalima. Isključeno je da je Arhimed znao za uzajamno djelovanje materije i energije na razini suvremene kvantne mehanike. osim toga, ne može se apsolutno vjerovati nijednom povijesnom izvoru koji govore o spomenutim događajima. Sami Rimljani vjerovali su da je požar na njihovim brodovima izazvan sunčevim zrakama. Vjerojatno su Arhimedova odledao zaista usmjeravala zasljepljujuće svjetlo na rimske brodove. Nije isključeno da su se jedra baš u tom trenutku zapalila. Ali, da li su ih zapalili sunčeve zrake? Nisu li požar izazvale zapaljene strijele ili neka druga zapaljiva municija? Možda bi se ovdje moglo postaviti pitanje: ako su požar izazvale smola ili strijele, čemu onda ogledala? Da li bi to moglo značiti da je Arhimed paralizirao protivnika zaslepivši ga?
Prema najnovijoj hipotezi Arhimed je imao razlog da upotrijebi ogledala. Ona su morala biti velika, promjera dva do tri metra, a napravljena od bakra. Namijenjena im je bila dvostuka uloga: da odbijanjem sunčevih zraka zaslijepe neprijatelja i poslužiti kao isnstrument za točno usmjeravanje zapaljivih predmeta na odabrani cilj. Može se pretpostaviti da je u to vrijeme Arhimed konstruirao i poseban mehanizam za odapinjanje zapaljivih strijela na koji je bilo instalirano ogledalo. Time je bila osigurana i sinhronizovanost operacije. Sigurno da nisu izostali ni neophodni matematički proračuni.
To je, naravno, samo jedna od hipoteza. Tajna i dalje ostaje, i pitanje je da li će ikada biti razjašnjena.