Ako su psiholozi u pravu kad pretpostavljaju da je svatko od nas sposoban za čuda uma koja čine ‘genijalci’, je li moguće da naučimo kontrolišeno nesvjesni dio mozga i postanemo ga svjesni? Nils Birbaumer s Instituta za behaviorističke neurobiologiju Sveučilišta u Tübingenu, u Njemačkoj, misli da to možemo. On predvodi tim znanstvenika koji je potpuno paralizirane ljude opremio elektrodama na glavi – za pojačavanje moždanih valova – i naučio ih da moždanim valovima pomiču kursor na kompjuterskom ekranu. Pacijenti, inače potpuno nepokretni ljudi, morali su, znači, naučiti koristiti moždane aktivnosti koje su u normalnim prilikama nesvjesne. Birbaumer smatra da je moguće na isti način doprijeti do nesvjesnih kognitivnih procesa ‘genijalaca’, i da su neki ljudi već naučili da to rade, iako ni sami nisu toga svjesni.
Birbaumer navodi primjer normalnog neautističnog studenta, čija vještina u matematici nadmašuje čak i vještinu ‘genijalaca’. Električno praćenje moždanih valova tog mladića dok računa pokazalo je da je njegov mozak aktivniji nego što je uobičajeno na početku, ali je manje aktivan u trenutku prije nego što će dati odgovor. To pokazuje da je taj student sposoban spriječi svjesno, konceptualno razmišljanje kad računa, što mu omogućuje da pristupi ranijim, nižim procesima u mozgu.
Kod većine ljudi od njaranijeg vremena mozak je usmjeren na konceptualno razmišljanje i ono što je poznato kao ‘globalna obrada podataka’ – objedinjavanje različitih misli i izvlačenje značenja iz cjelokupne slike, umjesto koncentriranja na konkretne detalje svake percepcije. Autisti su kako izgleda nesposobni da obrađuju podatke na takav način. Posljedica toga je detaljan, ali nepovezan kognitivni stil koji stručnjaci za autizam opisuju kao ‘slabu centralnu povezanost’. Oni smatraju da je težnja ka ‘središnjoj povezanosti’ kod normalnih ljudi toliko snažna da percepciju i misli svodi u koncepte značenja i prije nego što je svaki detalj registriran, što nam potpuno onemogućuje da dođemo do ‘nižih informacija’.