Evo na kraju još jednog zanimljivog slučaja. Paolo Favlini kaže da je doživio egzistenciju paralelnu sa zemaljskom i da je ona izgledala stvarnije od ove, obične. On kaže: ‘Prije deset godina doživio sam u Francuskoj prometnu nesreću i pao u hipoglikemicni komu, tako da sam četrdeset dana bio u nesvjesnom stanju. Za to vrijeme nalazio sam se na jednom drugom mjestu. Plovio sam, potpuno gol, drvenom pirogom po vrlo širokoj reci čije su obale bile bogato obrasle vegetacijom. Osjećao sam krajnju ugodnost. Preda mnom je bio dječak od osam do deset godina. Sve je bilo toliko stvarno – boje, svježina i čistoća zraka – i nisam imao nikakvu predodžbu o prethodnom, odnosno životu prije kome. Nikada se nisam tako dobro osjećao. ‘
Onda se dogodilo nešto nevjerojatno – dječak je pao u vodu i progutala ga je ajkula. Kada se Paolo vratio u svoju kolibu u njoj je našao ‘čovjeka rijeke’ i požalio mu se zbog smrti dječaka. ‘Čovjek rijeke’ mu je tada odgovorio: ‘Ne sekiraj se, ovdje je sve drugačije. Moraš još mnogo toga naučiti ‘. I, u tom trenutku se dječak pojavio u kolibi.
Paolo je nastavio: ‘Shvatio sam da u toj dimenziji nema uobičajeno prostor-vrijeme, već se istovremeno na raznim mjestima doživljavaju različite situacije. U tom trenutku se scenarij promijenio i našao sam se oženjen prekrasnom ženom istočnjačkog izgleda. Onda je i ta situacija nestala i uslijedile su druge koje su izgledale isto tako stvarno. I kada je sve nestalo, preda mnom se pojavilo nebesko biće sačinjeno od čiste energije, koje nije ni ličilo na čovjeka i reklo mi: ‘Očekivali smo te, ali sad, na žalost, moraš se vratiti, tvoj trenutak još nije došao’.
Osjetio sam očajanje, želio sam ostati tamo. Imao sam dojam da me je neka snažna energija odnijela ka mom fizičkom tijelu. Kada sam ponovno ušao u njega, osjetio sam jake bolove, unatoč injekciji morfija. Otvorio sam oči i liječnici su se zapanjili, mislili su da sam mrtav. Pitali su me kako sam, ali sam ja zatvorio oči. Nisam htio biti živ, želio sam otići na onaj svijet.
Taj doživljaj je izmijenio moj život. Prije toga sam imao uobičajene želje i navike – želio sam da imam novca, lijepu ženu, dobra kola … Od tada me materijalni aspekti života više ne interesuju, sad želim živjeti u skladu s onim što osjećam u sebi, u dubini svoje duše .