Prva tijela nađena su na rubu šume oko 500 metara od napuštenog kampa. Georgy Krivonischenko, star 24 godine i 21-godišnji Yury Doroshenko bili su smrznuti, odjeveni samo u donje rublje i bez obuće. Blizu tijela nađeni su ostaci vatre, a na jednom stablu bilo je potrganih grana do pet metara visine, pa su istražitelji pretpostavili da su se nesretnici penjali na stablo ne bi li nešto pronašli, možda kamp, ​​ili su izviđali situaciju. Na temperaturi od minus 30, bez odjeće i obuće, sigurno nisu dugo živjeli. Nešto bliže napuštenom kampu, pronađena su tijela vođe puta Dyatlova, Zine Kolmogorove i Rustema Slobodina.
Po položaju njihovih smrznutih tijela bilo je jasno da su pokašvali stići do kampa, jedino je Slobodinu lubanja imala manju frakturu, dok ostali nisu bili ozlijeđeni. Svima je presudila hladnoća i ono što ih je u nju otjeralo. Istraživačima je trebalo još dva mjeseca da pronađu tijela Nicolasa Thibeaux-Brignollela, Ludmile Dubinin, Alexandra Zolotaryova i Alexandra Kolevatova.
Na prvih pet leševa nisu pronađeni tragovi nasilja, iako je jedan imao manju i nefatalnim frakturu lubanje, pa se vjerovalo da su umrli od smrzavanja. Međutim, tijela pronađena u svibnju su sve promijenila. Troje njih su imali fatalne ozljede: jedan muškarac imao tešku ozljedu glave, a drugi muškarac i jedna žena su imali frakture prsnog koša. Liječnik koji ih je ispitao tvrdi da je sila koja je mogla nanijeti takve ozljede morala biti ogromna. Da sve bude još misterioznije, premda su imali ove unutarnje ozljede izvana se to nije vidjelo; kao da ih je povrijedio visoki tlak. Kose svih žrtava su bile sjede: frapantno ako se zna da je najstariji član ekipe imao 37 godina, a da su svi ostali bili u svojim 20-im. Sva odjeća bila je kontaminirana visokom razinom radijacije. Jedini zaključak istraživačkog tima je bio da je ‘nepoznata sila’ uzrokovala njihovu smrt.
Ipak, četvrta žrtva otkrivena u svibnju je imala vanjske ozljede: drugoj ženi u ekspediciji su nedostajali jezik, oči, dijelovi usne, dijelovi lica i dio kosti lubanje. Policija je tvrdila da ju je pronašla u potoku, s licem prema dolje, te da su sve te ozljede nastale post mortem i da nisu uzrok njezine smrti već su nastale od vode. Međutim, slike sa lica mjesta pokazuju da je pronađena kako kleči na šljunku, daleko od vode.
■ Prva teorija o njihovoj smrti je tvrdila da su ih urođenici iz plemena Mansija pobili jer su kročili na njihovu zemlju, ali istraga nije pronašla nikakve tragove osim tragova samih članova ekspedicije, niti su pronađeni tragovi borbe.
■ Druga teorija kaže da je lavina odgovorna za nesreću, ali nikakvi znaci lavine nisu spomenuti u izvještaju s uviđaja; pored toga, jasno su se vidjeli znaci otisaka stopala kako napuštaju logor.
■ Treća teorija kaže da su vjetrovi s planine Holačahl stvorili Karmanov vorteks koji je rezultirao u infrazvucima koji imaju psihološki učinak na ljude.
Novinari koji su izvještavali s lica mjesta su tvrdili, pored onoga što je već navedeno, da se po otiscima stopala vidi da su svi članovi ekspedicije napustili logor odvojeno i svojevoljno, da su umrli od šest do osam sati nakon posljednjeg obroka, da sila koja je nanijela smrtonosne ozljede ljudima čija su tijela pronađena u svibnju nije ljudska, da je zabilježen visok nivo radijacije na garderobi stradalih, kao i da objavljeni podaci ništa ne govore o stanju njihovih unutarnjih organa. Oni koji su prisustvovali sahranama preminulih se sjećaju da su tijela bila tamno-smeđe boje.
Sva dokumentacija je proglašena za državnu tajnu; dosje je otvoren tijekom devedesetih, ali mnogi dijelovi nedostaju. Prije svega, misteriozna koverta koja se spominje na spisku dokaznog materijala. Ono što svemu daje dodatni misteriozni prizvuk je i činjenica da je druga grupa planinara, pedesetak kilometara od mjesta nesreće, tvrdila da je te noći u tom pravcu vidjela velike narančaste sfere na nebu, a od veljače do ožujka te godine bilo je još nekoliko nezavisnih očevidaca (meteorološka stanica i vojska). Ima i izvještaja koji pokazuju da je na samom licu mjesta bilo mnogo metalnih ostataka, što je neke navelo na zaključak da je vojska vršila neku probu u toj oblasti. Ima onih koji smatraju da su pili otopljeni zagađeni snijeg zbog čega su poludjeli.
Jedini preživjeli, Yury Yudin kojeg je spasilo slabo zdravlje, kaže da je među stvarima koje su nađene na mjestu nesreće bilo nekih koje nisu pripadale njegovima kolegama: komad odjeće koji je nalikovao vojnoj odori, jedna skija te naočale. Također, tvrdio je Yury, vojska je istragu započela 14 dana prije nego li su tijela pronađena. Preživjeli Yuri Yudin kaže, da može Bogu postaviti tek jedno pitanje, pitao bi ga što se te noći dogodilo njegovim prijateljima.
Da su nesretni izletnici bili žrtvom nekog vojnog eksperimenta koji je pošao po zlu, bilo bi jasno porijeklo visoke razine radijacije. Naravno, vojska nikada nije potvrdila takve informacija, pa smrt devetero mladih ostaje misterijem. Ulje na vatru dolijevaju neki drugi svjedoci i činjenice. Unutarnji organi stradalih nestali su nakon obdukcije, svjedoci govore da im je koža bila neobično tamna i narančasto-smeđe nijanse. Vjeruje se i da su bili oslijepljeni, budući da su pokušavali zapaliti vatru zelenim granama koje su brali sa stabala iako je oko njih bilo dovoljno suhog pruća.
Kasnije je potvrđeno da su u to vrijeme trajala probna lansiranja supertajne interkontinentalne rakete R-7, ali pošto nije bilo nikakvih kratera na licu mjesta, ne može se reći da su stradali od toga, ai okolnosti u kojima su se nalazili neposredno prije stradanja i same okolnosti u kojima su pronađeni smrt od projektila ne objašnjava. Lav Ivanov, koji je vodio tim inspektora, obznanio je da mu je naređeno da obustavi istragu nakon što se pojavila priča o narančastim sferama. On osobno vjeruje da je za smrt bio odgovoran NLO, odnosno vanzemaljci.
Smatra se da je bilješka dnevniku ekspedicije, koja kaže da ‘sada znamo da postoji snježni čovjek’ i da se ‘može sresti na sjevernom Uralu, blizu planine Otorten’ bila šala i da su govorili o sebi.
Drevna legenda plemena Mansi kaže da je na tom istom mjestu, koje oni zovu Planina smrti, na isti način stradalo devet pripadnika njihovog naroda koji su se tu sakrili od poplave. Da li je planinare na Djatlovom prevoju ubila neka misteriozna paranormalna sila, ili vanzemaljci, ili su se našli usred testiranja nekog vojnog oružja, ostaće tajna. Ili možda neće?