Kod ‘proklizavanja’ kroz vrijeme, dešavaju se ne samo odlasci u prošlost, nego i susreti s budućim događajima i prizorima. Engleski publicista Joanna Forman zabilježila je jedno takvo iskustvo britanske obitelji koja se, po vedrom i ugodnom danu, vozila autocestom kroz Njemačku. Odjednom, ugledali su neobično vozilo koje im je dolazilo u susret inače trakom i nešto većom brzinom od njihove.

Začudili su se obliku kola – bila su duga i cilindrična, sa četiri okrugla prozora na bočnoj strani. S druge strane prozora vidjeli su četiri iznenađena i zaplašena lica, baš kao što su bila i njihova! Na čudnovatom vozilu nisu uočili kotače, niti su čuli buku motora – kao da je bila u pitanju vizija prijevoznog sredstva iz daleke budućnosti. I obrnuto, možemo pretpostaviti koliko su se putnici u njemu iznenadili kada su vidjeli ‘prastari’ automobil kako im dolazi ususret !? Kao kada bi mi danas na putu sreli kočiju iz starog Egipta!
Daisy i njezin prijatelj Rick nikada neće zaboraviti rujna 2004. godine, kada su skoro zalutali u nekakav čudesan grad iz budućnosti ili, možda iz nekog od paralelnih svjetova … Par se vozio u rikov starom kamionetu, kada se iznenada motor ugasio i oni su se našli na nepoznatom, pustom drumu usred noći. ‘Bili smo okruženi s obje strane poljima kukuruza koja su se pružala nadaleko’, ispričala je Daisy. ‘Rick je očajnički pokušavao pokrenuti kurva, ali nikako nije uspijevao. Onda smo odlučili pješačiti do najbližeg grada koji je morao biti udaljen oko dvije milje, da nađemo telefon i pozovemo u pomoć prijatelja kod kojeg smo krenuli. Hodali smo i hodali, ali grad nije bilo na vidiku ‘. Ipak, poslije izvjesnog vremena, kada ih je već obuzeo očaj, na strmini obližnjeg brda vidjeli su blistavo svjetlo koje je sijalo, kako im se činilo, pravo na njih. Popeli su se do vrha, i onda vidjeli prizor koji im je oduzeo dah.
‘S druge strane brda oboje smo ugledali ono što se može opisati samo kao grad iz budućnosti, sa svjetlima koja su dolazila sa svakog od prozora na masivnim, metalnim kulama. Usred tog futurističkog grada bila je velika, srebrna kupola ‘, rekla je Daisy. ‘Buljila sam kao skamenjena, dok me Rick nije gurnuo laktom u rebra, što me je povratilo iz transa. Pokazao je na nebo. Iznad grada je lebdjelo na stotine letjelica. Jedna je krenula prema nama zapanjujućom brzinom. Rick i ja smo bili toliko prestrašeni da smo strčali dolje i pojurili prema kamionetu. Nisam uopće bacala pogled unatrag, ali sam čitavim putem imala osjećaj da me netko promatra. Kada smo prišli kamionu, on je startao bez problema i pobjegli smo najbrže što smo mogli, u suprotnom pravcu. Nikada se tamo nismo vratili, niti govorili nekome o tome do danas ‘.