12 polje u astrologiji je polje strahova i nesvjesnog, nešto u što ne smijemo gledati. 12 polje je akumulacija emocija, prije svega neugodnih, u vezi s iskustvima koja imamo u ovom životu i koje smo imali u prošlim životima.

Pitanje strahova obično pokreće pitanje identiteta, jer identitet teži stabilnosti, a koja je izgrađena na potvrđenim i provjerenim informacijama. Sve što se kosi s tim, automatski ruši identitet što postaje egzistencijalno pitanje.

egzistencija
Općenito gledano, egzistencija ljudskog bića je narušena najviše u onom trenutku kada se sustav vrijednosti raspada, a čovjek mora preuzeti odgovornost. Preuzimanje odgovornosti je čin ponovnog rađanja, ovog puta se rađate osviješteni, bez majke ili potpore drugih ljudi.

Pošto oslonca nema, osim onog u nama samima, odgovornost je nekada toliko mučna da radije izmišljamo više sile kako bismo nekome dali našu odgovornost, isto kao što smo kao bebe dali potpuno povjerenje.

Sa psihološke strane, vjerovanje u višu silu pojačava vjerovanje u sebe, jer ne možete vjerovati u nešto što nemate u sebi, s druge strane stvaranje idola na čije ime se pozivamo svaki put kada je odgovornost na nama, je samo izgovor.

To je dobro upakovan politički odgovor na činjenično stanje u kojem smo mi početak i kraj promjena. Nema tog Boga koji može smršavi mjesto vas.

Ova slika savršeno opisuje razgovor svijesti i podsvijesti, prisutna je čak i simbolika zatvora, a koja se odnosi na 12 polje. Ovdje svijest oslobođena svih mehanizama obrane, konačno, pomalo razočarana, gleda u ono što je dio nje (potisnuta iskustva) i možda po prvi put vidi da ono čega se bojimo nije vezano za traume, ružna sjećanja i teške emocije, već narušenu idealnu sliku o sebi.

značajke Ega
Ego kao slika o sebi, ima dvije funkcije, funkcija identifikacije služi da bismo se razlikovali od drugih ljudi, to je naše ime, prezime, izgled, sustav uvjerenja. Druga funkcija je zaštitna i ima za cilj održavanje određenog psihološkog stanja nepromjenjivim. Druga funkcija se aktivira kad god je slika o sebi narušena i tada ona postaje egzistencijalno pitanje. Da ne bismo doživjeli tu neugodnost, izmišljamo idole koji će nas kažnjavati i nagrađivati ​​prema potrebi, i na koje ćemo se isto tako pozivati ​​kada kažnjavamo ili nagrađujemo druge.

O STRAHU

U neprestanom maštanju i strahovanjima od svega oko nas, mi doživimo više nego što doživimo u stvarnosti, i to kroz cijeli dugi čovječji život.

Najveći dio naših nesreća bile su zato čisto imaginarne ili bezmalo preterivane, a čitave katastrofe kojih ste se bojali da ih ne doživite, nikada niste ni doživjeli. Zbog tog imaginarnog svijeta, naš život izgleda načinjen od hiljadu života, a naša sudbina od hiljadu sudbina.

Samo udubljivanjem u svoju ličnost, čovjek uspije bolje pozna i prirodu drugih ljudi, i odmjeri svoje odnose prema stvarima i najzad, da bar donekle potisne iz sebe naš urođeni mračni strah od života … Uglavnom, izvor čovjekove bijede na zemlji jeste strah, više od priviđenja nego strah od stvarnih mogućnosti.