Pri sviranju sedme trube, poslije tako mnogo strašnoga javlja se jedna oslobađajuća vizija. Jovan izvještava: ‘I odjeknuše veliki glasovi na nebu govoreći: vladavina nad svijetom pripade Gospodu našem i Njegovom Mesiji, i vladat će u sve vjekove’ … ‘I otvori se hram Božji na nebu i posta vidljiv kovčeg njegovog saveza u hramu njegovu, i nastaše munje, i glasovi, i grmljavine, i zemljotresi, i grad veliki ‘(11,15-19).
Scena se iz osnova promijenila. Vidljivost kovčega upućuje na prisutnost Božje među ljudima, koje će biti i očito na kraju Apokalipse, na nekoj ‘novoj zemlji’ s novim ‘nebom’.