Ako nije psihološki aktivirano, može li IBS biti izazvano drogom? Primjerice, poznato je da su anestetici primijenjeni tijekom neke operacije izazivali vizionarska iskustva. To vrijedi osobito onda kada anestezija povećava količinu ugljičnog dioksida u mozgu. Neki od tih anestetika nazvani su ‘disocijativnim’ zato što mogu kod pacijenata izazvati osjećaj da je odvojen od svoje okoline, pa čak i od vlastitog tijela. Isto tako, on može imati živopisne snove i halucinacije. Reagovanje na halucinogene droge – čak i na marihuanu – također je u nekim vidovima slično doživljaju stanja bliske smrti.
A možda je moguće da sam mozak, pod stresom, ispušta kemikalije koje izazivaju taj doživljaj. Prema jednoj teoriji, endorfini – kemikalije u mozgu koje ublažuju bol – izlučuju se u većim količinama kad se neka osoba nađe na pragu smrti, izazivajući osjećanje spokojstva i senzaciju lebdenja.
Postoje i drugi, neurološki uvjeti koji aktiviraju reakcije slične IBS. Istraživači mozga su ustanovili da izvjesni režnjevi mozga, podvrgnuti stimulaciji, mogu izazvati sjećanja vrlo slična panoramskoj memoriji kod doživljaja IBS. Fenomen je zapažen i kod nekih vrsta epileptičnih napada. Neki znanstvenici, zbog toga, teoretišu da u situacijama kada je čovjek suočen s krajnjom opasnošču i bliskom smrti, u djelovanje može stupiti jedan adaptirani živčani mehanizam sličan epileptičnom napadu, koji stimulira sljepoočne režnjeve i izaziva vizjije.
Drugo medicinsko objašnjenje je da IBS može biti izazvano nedostatkom kisika u mozgu – pojava poznata pod stručnim nazivom cerebralna anoksija ili hipoksija. Kad dotok krvi u mozak bude presječen, kao kod zastoja srca, mozak počinje osjećati glad za kisikom. Početno djelovanje hipoksije ispoljava se u vidu pojačanog osjećaja osobne dobrobiti i osjećaja moći. Dok anoksija traje, dešavaju se samoobmane i halucinacije.
Još jednom, međutim, mora se naglasiti da nijedna od tih medicinskih teorija ne objašnjava sve aspekte IBS. Ljudi koji su iskusili i halucinacije izazvane drogom ili IBS kažu da su to dvije sasvim različite stvari. Oni koji imaju snove ili halucinacije raspoznaju kasnije da su oni bili upravo to – a ne dio realnosti. Međutim, ljudi koji su imali IBS inzistiraju da je ono bilo stvarno. Isto tako, mnoge osobe koje su imale IBS nisu u tom trenutku bile pod anestezijom ili pod utjecajem bilo kakve droge. Često se to iskustvo preživljava prije nego što je dotična osoba bila čak i povrijeđena, kao u slučaju jednog vojnika koji je imao blisko iskustvo sa smrću kada je vidio kako kuršumi lete u njegovom smjeru i mislio da će biti ubijen. Taj vojnik uopće nije bio ranjen, i zato nije ni moglo doći do sprječavanja dotoka kisika u mozak.
Slično tome, i dr Skunmejker tvrdi da je u slučajevima koje je on proučio bila izmjerena količina kisika u krvi u trenutku zastoja srca. Ustanovio je da su o takvim iskustvima izvijestile čak i one osobe koje su imale dovoljnu zalihu kisika da bi održale prosječno funkcioniranje mozga.