Uništavanje ili skretanje putanje meteora i asteroida postiže se uporabom polja sile koje u koncentriranom obliku stvara neka vrsta elektromagnetskih formacija koje podsjećaju na sjajne užarene kugle. U osnovi, one su nešto poput kuglastog groma s tom razlikom što je najveći nauci poznati kuglasti grom imao promjer dva metra dok su kugle za odbijanje ili uništavanje meteora gigantskih dimenzija – promjera oko 60 metara! Ono što su zapravo 1908. godinc tisuće ljudi diljem Sibira vidjele bio je njihov let zbog čega su svjedoci tunguskog događaja sve što se dogodilo čak pripisali pojavi niza ogromnih kuglastih gromova! ‘Piazmatske kugle’ očito stvara elektrana smještena duboko ispod zemlje na mjestu koje je netko prilično planski odabrao. Ono je povezano s geografski posebnim područjem na planeti: istočnosibirskom magnetskim odstupanjem. Časopis Tekhnika Malodiozhi (prvo izdanje, 1984.) naziva ga ‘magnetskim super-odstupanjem, a njegov uzrok leži na dubini od polovice Zemljina polumjera’. Drugim riječima, elektrana navedenog kompleksa privlači energiju planeta te je i sama, kako se čini, u određenoj mjeri jedan od uzroka super-odstupanja.
Pripreme za nadolazeći susret s Tunguske meteorom započele su dva mjeseca prije eksplozije, kako to potvrđuje ponašanje šamana i faune sa staništem u tajgi. Desetak dana prije eksplozije ‘konstrukcija’ smještena u Dolini smrti se aktivirala. Pojavu velikih atmosferskih odstupanja povezanih s povećanom napetošću u Zemljinu elektromagnetskom polju zapravo su prouzročili utjecaji aktivacije elektrane i porasta količine njene energije na okoliš zbog priprema kompleksa za stvaranje energije (elektromagnetskih kugli). Djelovanje konstrukcije je bilo tako snažno da je deset dana prije eksplozije u mnogim zemljama Europe kao iu zapadnom Sibiru tamu noći zamijenila neobična svjetlost, kao da se u ovim područjima javio fenomen ‘beiih noći’ koji se inače tijekom Ieta javlja u područjima blizu magnetskih polova Zemlje . Nad svim tim područjima javljali su se, blještavo svjetleći u zoru i sumrak, srebrni oblaci protežući se od istoka na zapad uzduž linija sile, poput onih koji se javljaju između spolova magneta. Osjećalo se, kako je primijetio E. Krinov, jedan od istraživača Tunguske eksplozije, da se bliži neki neobični prirodni fenomen. Puno godina kasnije, istraživači iz Tomska pronašli su zaboravljenu publikaciju profesora Webera o snažnim geomagnetskim poremećajima opaženim u laboratorij na Kielskom sveučilištu u Njemačkoj koji su trajali posljednja tri dana prije pada tunguskog objekta, a koji su prestali u trenutku kad je gigantski užareni meteor eksplodirao iznad središnjeg sibirskog platoa.