Vjerojatno jedna od najpoznatijih indigo djece jeste Nataša Demkina. Ona, naime, ima ‘dvojni’ vid. Unutrašnje organe čovjeka vidi jasnije nego pomoću rendgena ili skenera. Nekoliko puta je osporila liječničke dijagnoze i ispostavilo se da je bila u pravu. Natašine moći aktiviralew su se kada je operirala slijepo crijevo. Mjesec dana po izlasku iz bolnice zapanjila je majku svojom konstatacijom da u njoj vidi ‘nešto kao crijeva od usisavača, dva psaulja i paradajz’. Tada još nije vladala medicinskim terminima i nije znala imena organa, a zapravo je opisivala crijevo, bubrege, srce – kao stvari koje je poznavala.
Majka ju je ubrzo odvela liječnicima, koji nisu umjeli da objasne što se događa s djevojčicom i poslali su je kod psihoterapeuta. I ova liječnica je zaključila da je s Natašom sve u redu. ‘A što vidiš unutra u meni?’ – pitala ju je psihoterapeutkinja. Nataša je nacrtala ‘mašinicu za hranu’ s peteljkom na mjestu gdje bi kod liječnice bio želudac. Liječnici su onda odlučili provesti nekoliko eksperimenata da bi se uvjerili u sposobnosti djevojčice. Pokazali su joj pacijenticu sa čitavim ‘buketom’ bolesti, i ona ih je sve od reda prepoznala, a ultrazvuk je potvrdio njezine dijagnoze.
Nataša objašnjava: ‘Kod mene postoje dva vida. Mogu se za minutu priključiti jednostavno tako, bez ikakvog truda. Treba samo poželjeti da se koncentriram na nečije zdravlje. Vidim cjelokupnu građu organizma, kod koga se što i gdje nalazi i kako funkcionira ‘.
Indigo djece ima posvuda. Osmogodišnji Marko Bojčev iz Bugarske 2004. godine je objavio knjigu o tajnama civilizacije Marsa. Nataša Hlebnikova iz Anapu u Rusiji govori 120 jezika, uključujući starosaksonski, perzijski i staroengleski. Dvanaestogodišnji Jakeš Tonako iz Japana već tri godine vodi kreativno odjel u tvrtki za dizajn automobila. Četverogodišnji Serjoža Krasnov iz Sankt-Peterburga čitati neotvorene knjige polaganjem dlana na korice. Maša Vodernikova rođena je u Černobilu poslije katastrofe. Sve vrijeme živi u zoni radioaktivnosti i nikada ni od čega nije bolovala.
Sredinom decedesetih proučavanjem Indigo djece počeli su se bave kineski znanstvenici. Odabrali su nekoliko kontrolnih grupa u uzrastu do 14 godina. U bolnici Narodnooslobodilačke armije u Handan provedeno je 117 testova sposobnosti ove djece za dijagnostiku bez aparata. I, rezultati su bili upečatljivi: sedmero od desetero djece pravilno je dijagnosticirao bolesti mozga i oboljenja jetre. Osim toga, kod trudnica su svi do jednog točno utvrđivali položaj ploda i pogađali budući spol djeteta. Na sveučilištu Fudan u Šangaju skupini od 46 djece pokušali su ‘usade’ ekstrasenzorne sposobnosti. Za tri godine svi su naučili da čitaju zatvorenih očiju, da vide tjemenom i da pogledom pomiču male predmete.