Borisoglebsk se nalazi u regiji Voronjež i jena je od najaktivnijih oblasti NLO viđenja. Ovo posljednje tvrdi A.Plaksin, stručnjak Ministarstva obrane Ruske Federacije i nekadašnji vodeći sudionik programa Šetka. Osamdesetih godina prošlog stoljeća oformljena je posebna vojno povjerenstvo, sa zadatkom da proučava NLO u toj oblasti. Veličina letjelica koje su vidjeli i onjima izvijestili vojni promatrači varirala je od dimenzija teniske loptice do letjelice duge 200 metara, a manevrisao su brzinom koja se kretala od 0 do 600 kilometara na sat, na visini do 20 metara.
Jermilov u izvještaju od 26.maja 1982. godine navodi da je tog dana, tijekom gubitka komunikacije s vojnim zrakoplovom MIG-21 koji se kasnije srušio, na nebu primijećen NLO i to na visini iznad 1500 metara. Operacija spašavanja je pokrenuta 27. svibnja. Jedan tim spasilaca koji su činila mlađi vodnik a.a: Panjukov i redov A.J.Kunjin, naišli su na čistinu u šumi Povorino i ugledali misteriozno humanoidno biće. Bilo je ne manje od 3.5 metra visoko, odjeveno u srebrnkasto odijelo s zelenkastim prelivima.Kada je biće pobjeglo s tog mjesta, očevidci su u daljini iza drveća ubrzo čuli eksploziju, a zatim je ka nebu uzletio luminiscentan objakat za kojim je ostao blago osvijetljeni trag . Leteći objekt je zatim nestao iza drveća.
‘Komsomolskaja pravda’ je u prosincu 2000. godine objavila tekst A.Pavlova, u kome se opisuje blizak suradnja ruske vojske s NLO istraživačima. Među dokumentima koja je lokalnim ufolozima osigurao zapovjednik dalekoistočnog distrikta zračne obrane bio je i jedan u kome se pominje najzanimljiviji slučaj iz 1990. godine. Vojnu brigadu u naselju Timofejevka je izbunio pucanj upozorenja čuvara koji je opazio dva bića u srebrnim ogrtačima. Bila su visoka oko 2.5 metra i izašla su iz obližnjeg hrastovog šumarka. Čim je stražar ispalio pucanj upozorenja, ‘srebrni’ su pobjegli natrag u šumu. Tlo je bilo mokro od skorašnje kiše, pa su ruski kontraobaveštajci koji su ubrzo stigli na lice mjesta otkrili velike otiske ogromnih bezobličnih stopala.
B.Borovikov je godinama lovio ajkule po Crnom moru. A onda se dogodilo nešto što je zauvijek stavilo točku na njegov omiljeni hobi. Roneći u području Anapa, Borovikov se spustio na dubinu od 8 metara. Tada je ugledao kako se s dna prema njemu uzdižu džinovska bića. Prvo stvorenje ga je ugledalo i zaustavilo se. Imalo je džinovske buljave oči, slične kakvom mutnom staklu. Prišla su još dva stvorenja. Prvo biće je podiglo ruku s membranama među prstima i mahnulo ka roniocu. Zatim su se sva tri približila Borovikov i zaustavili se nedaleko od njega. Onda su se okrenuli i otplivali dalje. Borovikov iskustvo je objavljeno 1996. godine u knjizi ‘XX vek: hronika neobjašnjivog’.
D.Pavaljajev je često jedrio paraglajderom iznad Kavgolova u Lenjingradskoj oblasti početko 90-tih godina. U toj oblasti ima jezera, au jednom od njih je primijetio tri džinovske ‘ribe’. Spustio se niže, pa još niže, sve dok nije jasno ugledao ‘plivače’ u srebrnim kostimima. Ovu epzodu je opisao u svojoj knjizi ‘Leteći Nizozemac’, objavljenoj 1995. U toj oblasti bilo je zaista mnogo NLO viđena. Zvaničnih objašnjenja nema.