Postoje, međutim, i oni kojima su ipak draži mitovi o vampirima od ovakvih istinitih detalja o suvremenim krvopijama. U SAD postoje razna udruženja i klubovi tipa, ‘The Cout Dracula Fan Club’ ili ‘Vampire Information Exchange’, koji objavljuju i distribuiraju specijalizirane knjige i časopise, kao i brojne stvarčice vezane za svijet gospodara noći. Zanimljivo je da je članstvo ovakvim klubovima najčešće internacionalno i zasnovano na Azurnoj korespodenciji praktično svega vezanog za Draculu i njegove sljedbenike.
A u Elmharstu, njujork, postoji i Centar za istraživanje vampira. Tamo se kaže da moderni vampiri ne ujedaju žrtve, već ih posijeku na pogodnom mjestu. Po njima, pogrešno je vjerovanje da se vampiri mogu zaustaviti raspećem ili bijelim lukom. Raspeće im je nebitno, jer najčešće nisu pripadnici nijedne vjerske zajednice, pa ni kršćanske, a češnjak bi im mogao zasmetati jedino ukoliko ga žrtva pojede, jer se time navodno mijenja kemijski sastav krvi, što vampira odbija. Zarivanje drvenog koca u srce je, doduše, djelotvorno, ali ga tamo ne preporučuju iz jednostavnog razloga: ‘Pokušajte to objasnite policiji’!
U Centru za istraživanje vampira preocenjuje se da u SAD trenutno živi oko 150 do 200 istinskih vampira, dok je broj onih koji uobražavaju da to jesu, daleko veći. Oni smatraju da tih takozvanih vampiroida u svijetu ima i preko sto tisuća! Možda vam poslije svega ovoga bude jasnije zašto vaši prvi susjedi tako rijetko izlaze preko dana! Što reći na kraju svega? Možda ono: da i vampir može se opeče …, ako naleti na vrelu krv!