Istinitost Svetih knjiga. Još prije sto godina Ivan Panjin je neoborivo dokazao da Sveto pismo nije načinila ljudska inteligencija – ali zašto se o tome šuti? List Njujork San je krajem XIX stoljeća dao dosta prostora o raspravi o istinitosti kršćanstva, pa je objavio i tekst potpisan inicijalima V.R.L. koji je kršćanstvo osuđivao i na kraju izazivao ‘nekoga od prvaka kršćanstva’ ponuditi činjenice u obranu te vjere. Taj broj novina slučajno je dospio u ruke Ivana Panjina, Rusa koji je bio nastanjen u Kanadi i bivšeg anarhiste koji se preobratio u pravog vjernika. On se govine, trpeći oskudicu, bio posvetio otkrivanju numeričkih karakteristika Biblije. Bio je doktor matematike, a jedino sredstvo su mu bili, u ono doba, olovka i papir.
Panjin je izvorne tekstove Starog zavjeta – na hebrejskom i Novog zavjeta – na grčkom danonoćno podvrgavao izračunima i otkrio da postoje matematičke zakonitosti koje se dosljedno iskazuju u cijeloj Bibliji, u svakom njenom dijelu iu njenoj cjelokupnosti, a one su tako savršeno ugrađene da to, očito , nije mogao učiniti ni najveći ljudski um, a ni najmoćniji današnji računala.
Panjin je zaključio da je Biblija plod Božanskog Duha koji se iskazivao kroz zapisivač – od onih starozavjetnih, pa do Isusovih apostola – i da je cjelina građena tako da svaki dio ima svoje mjesto određeno onim što mu prethodi i onim što mu slijedi. O svemu tome on je napisao i nekoliko knjiga.
Ali, pustimo panjinu da vam sam izloži djelić svog otkrića, zapravo onaj koji je objelodanio čitateljima Njujork sana. On je, naime, redakciji poslao dopis sljedeće sadržine, koji je objavljen studenog 1899 ..