Kao povijesna pojava srednjovjekovnog judaizma, Kabala je rođena u Provansi, te je tako odraz ili ‘manifestacija židovskog života na kršćanskom Zapadu’. Međutim, ona se uopće ne libi nam priopćiti i sljedeće: ‘Duše moraju ponovno ući u apsolutnu tvar iz koje su proizašle. Međutim, da bi to postigle one moraju razviti sva savršenstva čije su klice u njima usađene. Ako ovaj uvjet ne ispune tijekom jednog života, onda moraju započeti drugi, treći, i tako dalje ciklus, sve dok ne postignu stanje koje ih osposobljava za ponovno sjedinjenje s Bogom. Ovakvo tumačenje reinkarnacije nije strano ni hasidskim Židovima.
Iako judaizam, kršćanstvo i islam, kao tri velike svjetske religije, službeno negiraju mogućnost postojanja ciklusa reinkarnacije, mnogi pripadnici ovih religija, pa čak i njihovi ugledni teoretičari, nemaju ništa protiv toga da se u Talmudu, Bibliji i Kuranu mogu pronaći naznake o seljenju duša . Čini se da tek manji dio pripadnika ovih religija odbija svaku pomisao da se duša pokojnika vraća na zemlju u neko novo tijelo, čvrsto se držeći vjerovanja da ona nakon jednog boravka na zemlji, prema zemaljskim zaslugama, vječno odlazi na onaj svijet – u Raj, ili u Pakao.
Kroz povijest kršćanstva često se mogu susresti dileme u vezi sa reinkarnacijom, pa tako imamo one koji tvrdoglavo upiru prstom u pojedina poglavlja Biblije i koji tvrde: ‘Biblija daje sasvim jasne dokaze da je i Isus Krist bio svjestan principa reinkarnacije’. Bilo kako bilo, takvi će čak samouvjereno citirati pojedine stihove Biblije, tvrdeći kako je, recimo, Krist znao da je Ivan Krstitelj reinkarnacija proroka Ilije. Njihovi glavni argumenti kriju se u Evanđelju po svetom Matiji, gdje stoji: – Isus im odgovori: ‘Ilija će najprije doći i ponovno sve urediti. Ali vam kažem, Ilija je već došao, ali ga niste poznali … ‘Tada njegovi učenici shvatiše da im Isus govori o Ivanu Krstitelju. (Ev. Po Matiji, gl. 17. 11-13)
Ili i ovaj dio: – A Isus im reče: ‘Zaista vam kažem da ćete vi koji idete za mnom u drugom rođenju, kad sjedne sin čovječji na prijestolju slave svoje … (Ev. Po Matiji, gl. 19. 28.)