Posade nestaju – brodovi ostaju. Gdje su tajanstveno nestajale posade brodova nasred oceana po potpuno mirnom vremenu, ostavljajući sve za sobom? Ovo se dešavalo 1872. godine. Trgovački jedrenjak ‘Dei gratia’ naišao je u blizini Azora na neobičan, činilo se lutajući brod. More je bilo potpuno mirno. Na horizontu se, osim lutajućeg broda, ništa nije vidjelo. A brod je bio britanski brigantin ‘Mary Celest’, koji je plovio sporo pri svim razvijenim jedrima.

Mornari s ‘Dei gratia’ su prešli na njega i odmah ostali zapanjeni jer na brodu nisu našli ni jednog čovjeka. Bio je prazan, ali je sve govorilo da ga je posada nedavno napustila. Na palubi se sušilo rublje, na stolu je stajala šalica s još toplim čajem i lule koje su se dimile ?! U kapetanovoj kabini je na stolu stajao zlatan sat …
Pošto su na brodu bili svi čamci za spašavanje, mornari s ‘Dei gratia’ su počeli osmatraju more, nadajući se da će naići na neki trag koji bi im objasnio sudbinu posade ‘Mary Celest’. Ali, more je bilo potpuno pusto i tiho.
Drugi časnik na brodu ‘Dei gratia’ – Oliver Devo kasnije je izjavio da je sve izgledalo kao da je posada na brzinu iu panici napustila brod. Mornari su na brodu ostavili sav svoj imetak: garderobu, rublje i slične stvari. Ništa nije nedostajalo, čak ni lule koje su tako dragocjene svakom mornaru.
Kapetana ‘Mary Celest’ su na putu pratile žena i kći. Kako se čini, njih dvije su nešto ranije napustile brod i ponijele sa sobom nešto svojih osobnih stvari. Nedostajale su brodske knjige, sekstant i kronometar.
A opet, teret koji je prevozio ‘Mary Celest’ bio je netaknut. A to nije bio običan teret: tisuću petsto burića čistog alkohola! Dakle, nije bilo govora da je posada ‘Mary Celest’ žrtva gusarskog napada. Nijedan gusar ne bi ostavio tako dragocjenu robu. Na brodu nije bilo tragova borbe ili pobune. Također, nisu nađeni tragovi ni dokazi o kolektivnom ludilu posade.
U kuhinji je još gorjela vatra, a mačka na koju su naisce nije bila izgladnjela.