Zapadnom svijetu poznati su radovi Saragona I. iz Agadi koji je živio 3800 godina prije Krista. Set, treći Adamov sin, bio je toliko učen u astrologiji da je pretkazao Veliki potop. Vidjevši što će se dogoditi u budućnosti, naredio je da se izgrade dva velika kamena stupa u Palestini, na kojima je urezao znakove zodijaka i ostale astrološke informacije, tako da se ovaj nauk ne izgubi nakon Velikog potopa. Josip koji je živio 70 godina poslije Krista, pronašao je ova dva Setova stupa koji su stajali tamo još od vremena Velikog potopa. U trećem poglavlju svoje “Knjige o Josipu”, ovaj je poznati židovski povjesničar zapisao: “Čovječanstvo je živjelo puno prije potopa i poznavalo je znanje o astrologiji”. On govori o Abrahamu io tome kako je on stigao u Egipat te tamo poučio Egipćane astrologiji. Veliki engleski astronom, Sir Isaac Newton (1642-1727.), Bio je zaprepašten podacima iz Egipta (iz regije Memnu i Ammon), u kojima se navodi kako je kralj Sais uz pomoć egipatskih svećenika stvorio znanost o astrologiji. Prema nekim orijentalnim zapisima, astrologija je rođena u istom trenutku kada i čovječanstvo. Spominje se kako je egipatski faraon pokušao uništiti Nou, vjerujući da će tako zaustaviti Veliki potop, ali je zajedno s cijelom svojom obitelji nestao u njemu. Efilimoun, glavni astrolog toga doba, je kroz astrologiju vidio da će se dogoditi Potop te je zamolio Nou da ga primi u njegovu Arku, što je ovaj i učinio. Sklopivši savez sa Noom, postao je dvadeset šesti kralj u drugoj dinastiji Egipta i izgradio grad Memfis. Misraim, njegov sin, poznavao je sve tajne magije i astrologije u prvim danima novog doba nakon potopa. Vjeruje se da je on projektirao i sagradio veliku piramidu. Aleksandru Velikom, kada je pobijedio Darija III., Prišli su Kalistenci i predstavili mu astronomske radove Babilonaca koji su datirali od 2230. god. prije Krista. U tim su spisima bili detaljni podaci o međusobnim odnosima planeta prema položaju Sunca i Mjeseca, punog Mjeseca i eklipsi, što je dokazivalo kako su Babilonci poznavali znanost o astrologiji tisuće godina prije Krista. Misterija velike piramide u Egiptu, koju je gradio Misraim, leži u kompleksnim astrološkim izračunima, koje je on sam načinio prije njene gradnje. Zaije govori u poglavlju XIX, stih 19: “U to vrijeme bio je oltar Gospodinu usred zemlje Egipta i stup Gospodina podignut u njegovu čast na samoj granici”. I zaista, ovo je predskazanje potvrđeno, jer upravo velika piramida dijeli gornji i donji Egipat. Sam Misraim je odredio da se baš na 30 ° zemljopisne širine (paralele) počne graditi velika piramida, a upravo je to bila granica donjeg i gornjeg Egipta. Ako se zbroje sve stranice piramide, dobije se točno 32.524 inča (1 inč = 2,5 cm), što odgovara kalendarskoj solarnoj godini od 365,24 dana. Tako je velika piramida postala primjer najsavršenije orijentacije ikad sagrađene u svijetu. Iako je Abraham poznat kao “otac Židova”, on je zapravo po rođenju kaldejaca. Biblija nam govori kako je on došao iz grada Ur iz Kaldeja. Stoga je razumljivo kako je bio učen u astrologiji, jer je u to vrijeme grad Ur bio daleko poznatiji od Babilona ili Ninevaha. U “Postanku”, prvo poglavlje, stih 16, rečeno je: “I Bog stvori dva svjetla, veće svjetlo da vlada danom (Sunce), a manje svjetlo (Mjesec) da vlada noću; on stvori i zvijezde (planeta) također. “U starim analima iz Perzije nalazimo kako se astrologija prakticirala i zagovarala od najvećih kraljeva toga doba. Perzijski filozof i prorok, osnivač mazdaizma, kulta mudrosti, i središnja figura zoroastrizma, Zaratustra (smatra se da je živio oko 1200. godine prije Krista), i sam je studirao astrologiju. Al Hakim, poznati perzijski filozof (čiji je brat bio kralj Gushtasp), vodio je kraljevstvo prema astrološkim uputama. U svojoj knjizi “Judicia Gjamaspis” on raspravlja o konjukcijama planeta. U tom radu pretkazuje rođenje velikog učitelja u Palestini, Krista, i velikog propovjednika Muhameda, koji će se pojaviti nakon Krista. Navodi i to da će magijska religija nestati. U Kini je astrologija također davno utemeljena. Čak su i sami kraljevi birani prema svom astrološkom znanju, kao car Chuene (2 513. pr. Krista.). U drevnoj Grčkoj, u vrijeme najvećeg procvata kulture i moći, mnogi su najveći filozofi bili astrolozi. Anakagoras (500-428. Pr. Kr.) Je posvetio cijeli svoj život studiranju astrologije, a Pitagora (582-496. Pr. Hr.), Platon (428-348. Pr. Hr.), I Aristotel (384-322 . Pr. Hr.), također su bili upućeni u astrologiju. Hipokrat (460-377. Pr. Hr.), Otac medicine, je tvrdio: “Osoba koja ne poznaje astrologiju treba biti nazvana budalom, radije nego liječnikom.” U Rimu, rimski državnici, pjesnici i filozofi, Virgil (70-19. pr. Kr.), Ciceron (106-43. pr. Kr.), i njegov prijatelj Figulus (98-45. pr. Kr.), kao i Horacije (65-8. pr. Kr.), bili su veliki poklonici astrologije. Astrolog Suktonije je pretkazao da će Gaj Julije Cezar Oktavijan (63. pr. Hr. – 14. po Hr.), Rimski vojskovođa i državnik koji je postao prvi rimski car, postati vladar svijeta. Grčki povjesničar, zemljopisac i filozof, Strabon (63. pr. Hr. – 24. po. Hr.), Govorio je kako su tih dana astrologe nazivali Kaldejcima ili Babiloncima, jer su izvorno došli iz Kaldeja ili Babilona. Claudius Ptolemaeus (83-161. Po Kr.) Ptolomej, bio je starogrčki ili staroegipatski matematičar, zemljopisac, astronom i astrolog, koji je živio u Rimskom Egiptu. U svojoj knjizi “Almegest” zabilježio je položaj 1080 zvijezda i podijelio ih u 48 zviježđa. Njegov sustav je pošao od Aristotelovih vjerovanja i održao se 1400 godina. Ptolomej je napisao nekoliko znanstvenih rasprava, od kojih će 3 odigrati znatnu ulogu u razvoju islamske i europske znanosti. Prva od tih već spomenuta je astronomska rasprava koja je danas poznata kao “Almagest” ( “Velika rasprava”, ili izvorno, “Matematička rasprava”). Druga je “Zemljopisna uputa”, koja predstavlja temeljit prikaz geografskog znanja grčko-rimskog svijeta. Treća je astrološka rasprava poznata kao “Tetrabiblos” ( “Četveroknjižje”) u kojoj on pokušava horoskopsku astrologiju prilagoditi tadašnjoj Aristotelovskoj filozofiji prirode. Detaljno je razradio i geocentrični sustav koji je po njemu nazvan Ptolomejev sustav. Godine 815. po Kristu, šesti arapski Kalif, Mamoon-orra-Sheed, naredio je da se astrološki radovi Ptolomeja prevedu na arapski. U 13. stoljeću, Fridrik II. (1194-1250.), Car Svetog Rimskog Carstva, naredio da se Ptolomej radovi prevedu s arapskog na latinski. Alfonso, kralj Kastilje, naredio je da se jedan primjerak prevede na španjolski. Godine 1538. publiciran je potpuni tekst Ptolomejevog astrološkog rada. Nakon uništenja Rimskog carstva, talijanski astrolog, matematičar i redovnik, Placidus de Titus (1603-1668), publikovao je svoju knjigu “Nebeska filozofija”, koja je sadržavala horoskope tridesetak najeminentnijih ljudi u Europi, kako bi potvrdio istinitost i znanstvenost Ptolomejevog astrološkog rada. Kraljica Elizabeta I. (1533-1603.) Bila je zagovornica astrologije i stoga je podržavala slavnog Johna Deea. John Dee (1527-1608.), Bio je engleski astrolog, astronom, matematičar, alkemičar, okultist i savjetnik kraljice Elizabete I. Sir Francis Bacon (1561-1626.), Engleski filozof, pravnik i državnik, kao i Johan Kepler (1571 -1630.), njemački astronom i matematičar, bili su izvrsni astrolozi. Sir Isaac Newton (1642-1727.). Sir John Flamsteed (1646-1719) bio je engleski astronom i prvi nositelj naslova kraljevskog astronoma. Katalogizirao je preko 3 000 zvijezda. Zvjezdani atlas “Atlas coelestis” iz 1729. sastavljen je prema njegovim zapažanjima. Uz pomoć astrologije položen je i kamen temeljac za poznati Royal Greenwich observat. Engleski kralj Charles I. (1600-1649.) Učio je astrologiju od slavnog Sir Eliasa Ashmolea (1617-1692.), Koji je osnivač Ashmoleanske knjižnice u Oxfordu. Sir Elias Ashmole je bio poznati engleski astrolog i alkemičar. Kraljica Ana (1665-1714.), Prva kraljica Velike Britanije i posljednja kraljica samostalnih kraljevina Engleske i Škotske, i kraljica Irske, pozvala je na svoj dvor slavnog nizozemskog astrologa i mistika, Vana Galgebrokea, koji je točno prorekao mjesec i godinu njezine smrti. Dr. John Butler, rektor iz Lichborougha (Engleska), u početku je bio veliki protivnik astrologije, ali je kasnije postao poznati astrolog. Godine 1668. objavio je astrološku natalnu kartu Isusa Krista. Glavni engleski astrolog Villiam Lilli (1602-1681.) Nekoliko je puta opomenuo engleskog kralja Charlesa I.-og o predstojećim lošim događajima, ali ga ovaj nije poslušao. Također je 1651. predskazao veliki požar u Londonu koji se dogodio 1666. godine. Zbog toga je bio i pozvan na odgovornost, jer su gradski vlastodršci posumnjali da je bio umiješan u izbijanje požara. No, nakon njegovih odgovora da je sve to Božje djelo, a kako je to Bog izveo nije mu poznato, poštovanje prema astrologiji je enormno poraslo. Veliki Napoleon I. Bonaparte (1769-1821.), Francuski vojskovođa, državnik i car, zamolio je svećenika benediktinca, poznatog astrologa, Pjera le Clerc, da mu napravi horoskop najpovoljnijeg dana za postajanje Prvog konzula. Nakon što je postao Prvim konzulom, slijedivši upute Le Clerc Napoleon I. Bonaparte postao je car Francuske (zbog toga mu je darovao kuću u Versaillesu i dobru mirovinu). Pet dana prije poznate bitke na Vaterloou, Le Clerc je sa svojom astrološkom kartom pokušao doći do Napoleona, ali je bio spriječen i pronađen mrtav sa svojim horoskopom u rukama. Neke od stranica ovog horoskopa i danas se čuvaju u arhivu u Parizu.