Astrofon se može shvatiti kao katalizator frustracija. Mnogi ljudi, kada više ne znaju što napraviti i kome se obratiti za pomoć, uzimaju telefon u ruke sa samo jednom željom, da što prije dođu do svog savjetnika. Koliko god se ovakvo ponašanje činilo očajnim, astrofon je u nemalom broju slučajeva jedino mjesto gdje će ljudi biti istinski saslušani. Uz dužno poštovanje državnim institucijama, diplomiranim psiholozima i sličnim trudbenicima, astrofonu se mnogi obraćaju jer znaju da ezoteričarima njeguju drugačiji pristup. Znaju da će pronaći odgovarajućeg sugovornika, čak i saveznika. A često, to je jedino što ljudima treba. Da ih netko pogura, da ih se ohrabri i malo utješi. Ne treba im nužno kompletna psihoanaliza jer dobrom dijelu ljudi to naprosto ide na živce.

Astrofon je potreba
Astrofon je društvena potreba. Ako bi se pozivateljima prigovorilo da svoj novac troše na gluposti, to ne bi bilo ništa novo. Ljudi novac troše na drogu, razne tablete, cigarete itd., Pa zašto ne bi trošili i na astrofon !? Šalu na stranu, astrofon je itekako koristan. Samo neznalice mogu tvrditi suprotno.