Struktura ličnosti koja stoji iza različitih vidova bezobzirnog i nasilničkog ponašanja jeste antisocijalna osobnost.

Karakterizira je neodgovornost bez unutarnjeg regulatora moralnog i društvenog ponašanja.

Dominantna je potreba za momentalnim zadovoljenjem želja. Prisutan je nedostatak osjećaja empatije kao i nepoštivanje i kršenje moralnih normi, agresivnost i destruktivnost.

Antisocijalnu ličnost prepoznajemo po sljedećim karakteristikama:

– Nepoštivanje zakona, ponavljani prekršaji i kriminalno ponašanje.

– Prijevare u odnosima s ljudima, manipulacije, laži i drugo.

– Impulzivnost i neodgovornost.

– Višekratno vrijeđanje i bezobzirnost prema drugima.

– Nemogućnost uspostavljanja radnih navika i financijska neodgovornost.

– Nedostatak osjećaja krivnje u odnosu na vlastito ponašanje.

– Nepažnja pažnje na ugrožavanje osobne i tuđe sigurnosti.

– Učestalo izražavanje bijesa, ispoljavanje agresivnost i fizičkih obračuna.

Kada govorimo o antisocijalnom poremećaju ličnosti govorimo o kriterijima koji su toliko eksplicitni i precizni da je teško napraviti pogrešku u njihovom prepoznavanju. Također, mnogi kriteriji kojima prepoznajemo ovakve ličnosti ovise io državnih zakona kojima se definira kriminal.

Važno je naglasiti, kada ovakav problem povezujemo s karakteristikama ličnosti, da je “krimogeni” ponašanje refleksija, na individualnoj razini i “krimogenih” socio-ekonomskih čimbenika.

& Nbsp;

Dalje, vezano za karakteristike ličnosti najprecizniji kriterij za prepoznavanje ovakve ličnosti je nesposobnost da se osjeti bliskost i duboka lojalnost, kao i izrazito odbacivanje odgovornosti uz prisustvo samodovoljnosti.

Ovakve ličnosti, stoga, rijetko se obraćaju za psihološku pomoć, a stručna osoba s njima najčešće rade u okviru institucija, zatvora, s mlađim delikventima u popravnim domovima i slično.

Antisocijalna osobnost i sredina

Antisocijalna osobnost posjeduje bitne nedostatke balansirane razvijenim vještinama manipuliranja drugima. Druga strana može se, lako, naći u poziciji nemoći.

Ovakve ličnosti vide sebe kao slobodne od “okova” pravila i zakona. Ne osjećaju potrebu za prihvaćanjem od strane sredine. Ukoliko se pojavi želja za nečim, nema filter koji bi tražio način da se želja prikladno ispuni ili promjeni. Osoba to želi i tu je kraj, bez obzira na posljedice po sebe i druge.

Ovakva ličnost aktivna je, energizirana, uvijek u potrazi za bilo čim što može donijeti neku osobnu korist. Djeluje neobuzdano i nezadrživo. Onog trenutka kada nešto poželi mora djelovati i to i dobiti. Reagira bez obzira na posljedice.

Antisocijalni poremećaj ličnosti

Antisocijalni poremećaj ličnosti ne postavlja se kao dijagnoza osobama koje su mlađe od osamnaest godina, a sa druge strane, da bi se kasnije dijagnosticirao ovaj poremećaj, osoba mora pokazivati ​​navedene karakteristike ponašanja i testiranja od svoje petnaeste godine.

Statistike pokazuju da se kod pripadnika muškog spola češće dijagnosticira ovaj poremećaj (jedan postotak ženski i tri postotka muški spol). Prema daljnjim statistikama, ovaj poremećaj srećemo kod 50 do 80 posto zatvorenika.

& Nbsp;

Neutralizacija i mentalizacija – emocionalne kompetencije koje nedostaju

Jedan od značajnijih, bazičnih, problema antisocijalne ličnosti leži u teškoćama za istinsko promatranje i razumijevanje sebe i drugih. Reagiraju prije nego što promisle. Promatranje sebe, prije nego neposredno reagiranje, zadatak je koji teško savladavaju.

Način razmišljanja povezan je s potrebom da se “kreira alibi” za svako ponašanje koje drugi i društvo ne prihvaćaju. Viđenje svijeta i samoposmatranje obojeno je potrebom da se svako svoje ponašanje opravda.

Tjelesno kao odraz karaktera

U skladu s karakteristikama ličnosti često srećemo i tjelesne karakteristike koje je prate. “Jezik tijela” koji odaje osobnost.

Uglavnom govorimo o osobama koje se drže uspravno i rigidno. Slabo izdišu i preuveličavaju sve tjelesne signale za opasnost. Na tjelesnom nivou možemo vidjeti doživljaj držati sve pod kontrolom.

Slušajući govor možemo primijetiti stalno preuveličavanje, od tona i ritma glasa, do izbora riječi. Kao i izgled, tako je i glas preuveličan. Izražavanje je puno sadržaja koji odaju nepoštovanje prema drugima, osobito autoriteta bilo koje vrste.

Sa druge strane, ne slušaju aktivno. U razgovorima teže slušaju onoliko koliko je potrebno za dobivanje kontra argumenata. Kada se, pak nađu konfrontirani, “seku” sugovornika i / ili se povlače u uvredjen i ljutu tišinu.

Odnosi s drugima

Kako se ovakve ličnosti osjećaju samodovoljno rijetko se zbližavaju. Bliže kontakte mogu graditi samo s onima koje smatraju sličnim sebi. Svi oni koji dijele iste poglede na sebe, svijet i društvo mogu biti u bližem okruženju ovakve ličnosti.

Slika koju imaju o sebi i svijetu sprečava ovakve osobe da razumiju druge i empatišu. Drugi su samo “gomila idiota”, “nesposobnih robota” s kojima nemaju baš ništa zajedničko. Mogli bismo reći da dio razloga za ovakvo viđenje drugih leži, ne toliko na stvarnim različitostima, koliko na sličnostima s kojima se dio ličnosti istinski povezuje, unatoč svjesnom opiranju.

Antisocijalna osobnost ima pretjerani fokus na sebe i nepoštovanje u odnosu na druge. Društvo kao cjelinu opisuju kao okvir u čija pravila drugi moraju se uklapaju, a koja ni na jedan način nemaju veze s njom.

Ne govorimo o osobama koje nisu svjesne društvenih i moralnih normi, niti o osobama koje ih ne uče, ali to rade udruženo s potrebom da tim pravilima manipuliraju u cilju osobne korist. Oni neprekidno testiraju limite drugih i njihovu toleranciju, koristeći stečene informacije, sve u cilju razvoja egocentrizma i kreiranja alibija za vlastito neprilagođeno i štetno ponašanje.

Antisocijalna osobnost je aktivna i neprekidno u potrazi za samogratifikacijama na račun drugih. Sve što opaža kod sebe, drugih, društvu i svijetu u svojim mislima organizira tako da se poklapa s osobnim pogledom na svijet.

U domeni osjećaje, govorimo o osobama kojima nedostaje empatija i izgledaju hladnokrvno. Međutim, “suosjećanje” i “razumijevanje” mogu pokazati ukoliko imaju od toga korist.

Promatrajući ovakvu ličnost možemo naći sličnosti i karateristike narcistične ličnosti. Ukoliko su te osobine izraženije osoba posjeduje veću samokontrolu, udruženu s izraženijom agresivnošću i manipulativnošću.

Zloupotreba alkohola i drugih tvari kod ovakvih osoba predstavlja veliku prijetnju za pojavu dodatnih simptoma u vidu gubitka kognitivnih i intelektualnih kapaciteta, i težim psihičkim poremećajima.

Antisocijalna ličnost u radu

Kao iu drugim područjima života tako iu radu parola im je – “Ili ti vodiš ili drugi tebe!”. Svijet vide kao arenu u kojoj se “krvavo bori svako za sebe”. Norme i pravila se obezvređuju i ignoriraju. Od drugih očekuju poštovanje, ali teško ga daju.

Što su izraženije navedene karakteristike, jači je i stav u kome se minimum poštovanja ukazuje drugima. Osjećaji drugih su samo sredstvo manipuliranja koja nisu vrijedna pažnje. Osjećaj krivnje za vlastite ozljede drugih nema ili je minimalno izražen. Njihove naočale koje gledaju na svijet bacaju sjenu na vlastito ponašanje.

Kada je rad u pitanju ne možemo očekivati ​​poštovanje radnih obveza i radnu disciplinu. U nekim slučajevima antisocijalna ličnost sklona je upotrijebiti intelekt kako bi prepoznala potrebe drugih i njima manipulirala.

Na poslu su skloni izljevima bijesa, manipulaciji i ekscesivno ponašanju. Ukoliko se unatoč svim karakteristikama nađu na poziciji lidera, očekivano je korištenje radnika i same organizacije isključivo za osobnu korist. Mogu napraviti mašinu u kojoj od svakog radnika očekuju robotsko obavljanje zadataka.

Antisocijalno i asocijalno

Kako se ponekad miješa termin antisocijalnog i asocijalnog važno je naglasiti razliku. Antisocijalnu ličnost karakterizira agresivnost, nedosljednost, nedostatak empatije, nasilje, nepoštivanje i kršenje zakona, moralnih vrijednosti i normi.

Sa druge strane, asocijalna ličnost nije, kao antisocijalna osobnost, protiv društvenih normi, propisa i vrijednosti, već nastoji njihov pritisak izbjegne. Govorimo o nedruštvenim, izrazito introvertiranim osobama, nekonformista koji su ravnodušni u odnosu na društvene i kulturne običaje i propise.

uzroci nastanka

Kao i kod drugih poremećaja ličnosti, uzroci nastanka vezuju se za više faktora, od genetike i naslijeđa do utjecaja sredinskih faktora.

Antisocijalne ličnosti često potječu iz obitelji u kojima su doživjela teška zanemarivanja, zloupotrebe i druge vrste trauma.

Brojne emocionalne i fizičke traume u periodu odrastanja navode djecu da utjehu traže u grupi vršnjaka sebi sličnih, te da se posljedično prepuste antisocijalnim ponašanjima i kroz grupu vršnjaka odigravaju prethodno doživljene traume iz primarne obitelji. Pored toga, na razvijanje ove problematike utječe i utjecaj brojnih psihoaktivnih supstanci.

Određena istraživanja pokazuju i značaj bioloških uzročnika. Točnije, utjecaj oštećenja amigdale, dijela mozga koji je zadužen za učenje na vlastitim pogreškama i reagiranje na opaženu tugu i strah kod drugih ljudi.

Opaženo je da je amigdala, u odnosu na druge ljude, nešto manja kod osoba s antisocijalnim poremećajem ličnosti.

psihoterapijski rad

Jedna od prepreka terapijskog rada leži u činjenici da se osobe s ovim problemom rijetko javljaju same za pomoć. Najčešće su prinuđene ili duboko utonule u alkoholizam, narkomaniju ili im prijeti zatvorska kazna.

Sam proces rada trebala bi početi od prepoznavanja disfunkcionalnog ponašanja i potrebi da se isti promijeni. Od tog trenutka šanse za promjene postaju moguće.

U većini slučajeva terapeut se shvaća kao dio sustava koji teži da kazni antisocijalnog. On ne poštuje taj sustav, pa samim tim i terapeuta. Međutim, ukoliko klijent uspije doživjeti terapeuta kao zainteresiranog, može mu dopustiti da zajedno rade na problemu.

Kad je ova problematika u pitanju preporuča se “dubinska terapija”. Psihoterapeut je tu da pomogne klijentu da “unese red” u svoj život, razmišljanje i emocije. Svijet klijenta s ovim problemom pun je “sirove” agresije, odnosa iz prošlosti koji prave probleme u sadašnjosti.

Psihoterapijom klijenti se uče bazično prihvaćaju dijelove sebe, izgrađuju i razvijaju sposobnosti koje grade jedinstvenu osobnost u cjelinu. Radi se na otkrivanju porijekla problema i njihovom otklanjanju.

Ukoliko klijent autentično pristane na suradnju do pozitivnih promjena može doći. Ovisno od opsega problema i same ličnosti ovisi i duljina tretmana. U težim slučajevima tretman je duži, ali moguć. Tada se pored terapijskog rada preporučuju i različiti strukturirani programi potpore.