Ima i drugih neobičnih priča koje potvrđuju prisutnost anđela. Izgleda da se ljudima javljaju u trenucima povećane svjesnosti prouzročene jakim osjećajem straha i ugroženosti.
Iako se često pojavljuju kao spasioci, adđeli se često javljaju i uklanjaju ne samo direkrno opasnost već i strah od nje.
Čuvena je priča iz Prvog svjetskog rata poznata kao ‘Anđeli iz Monsa’. Kolovoza 1914. za vrijeme jedne od prvih velikih bitaka Britanci i Francuzi su se povlačili pred napadom Nijemaca. Činilo se da će bitka biti izgubljena. Iznenada je Njemačko napredovanje zaustavljeno i bitka je ostala bez pobjednika. U bolnici u pozadini fronta su se dešavale čudne stvari. Prvo jedan, pa onda drugi, i treći ranjenik je ispričao u uzbuđenom stanju da je na bijelom konju vedeo Arhanđela Mihajla. U Britanskoj poljskoj bolnici priča se ponovila, s tom razlikom što su oni vidjeli Svetog Đorđa, ‘visokog čovjeka sa žutom kosom u zlatnom oklopu, na bijelom konju s isukanim mačem i poklikom na usnama: Pobjeda’. Bolničarke su prijavile zaprepašćujući spokoj kod umirućih ljudi, kao da je strah nestao. (Događaj iz Monsa je tema mnogih knjiga, kao i inspiracija mnogim umjetnicima, kao što prikazuje i slika gore desno.)
Neki analitičari su kasnije došli do zaključka da je iscrpljenost kod vojnika dovela do halucinacija. Drugi su mislili da je riječ o masovnoj histeriji uzrokovanoj izvjesnim gubitkom na bojnom polju. Ali kasnije su otkrivene čudne priče njemačkih vojnika koji su sudjelovali u ovoj bitci i službeni izvori kažu da su ‘vojnici osjetili nemoć i nisu mogli dalje napredovati, i da su se njihovi konji okrenuli i odjurili s bojnog polja’. Sem toga imali su osjećaj da su neprijateljske postrojbe, britanske i francuske, vrlo brojne i jake, iako to nije bilo točno ‘.
Melisa Dil Fort, iz Atlante, nikada neće zaboraviti dan kada je njen muž umro Kris umro. Bilo je to točno godinu dana nakon što su mu dijagnosticirali izuzetno teško oboljenje, limfocitnu leukemiju. Posljednji mjeseci njegovog života su bili izuzetno teški. Terapija nije davala nikakve rezultate, trpio je jake bolove, nije mogao spavati noću. Melissa je spavala u stolici pored kreveta, da mu se nađe pri ruci. Četvrtog siječnja u tri sata ujutro, njezin muž je neopaženo ustao, i izašao iz sobe, prošao pored dežurne medicinske sestre i nestao. Počelo je panično traženje nestalog pacijenta.Njegova žena ga je našla u bolničkoj kapeli. Sjedio je s čovjekom kojeg ranije nije vidjela. Uplašena i bijesna, prišla mu je i upitala; ‘Gdje si bio? Da li dobro? ‘
Chris se nasmiješio: ‘U redu je, dobro sam.’ Njegov sugovornik je sjedio miran, gledajući pred sebe. Bio je visok, obučen u flanelsku košulju, nove traperice i duboke kožne cipele na šniranje koje kao da su skinute s police. Melisa se dobro sjeća njegovog izgleda: ‘Nisam mogla mu odredim godine. Nije imao bore. Koža mu je bila savršeno glatka i bijela, s plavim očima. Nikada nisam vidjela tako plave oči ni kod jednog čovjeka prije toga (sjetite se prve priče). Nikada neću zaboraviti te oči.
Chris je želio ostati sam i ona je teška srca na to pristala. ‘Kada se vratio u sobu, prosto je blistao. Smiješio se, i uopće nije odavao dojam smrtno bolesnog čovjeka ‘. ‘Tko je to bio?’, Upitala je žena, a on joj je odgovorio: ‘Nećeš vjerovati. Bio je to moj anđeo čuvar ‘.
Melissa mu je vjerovala. Bilo je dovoljno da ga pogleda pa da shvati da se dogodilo nešto neobično. Obišla je cijelu bolnicu i pokušala pronaći čovjeka. Pitala je sve čuvare na katovima i na ulazu jesu li vidjeli čovjeka čiji opis im je dala. Nitko nije vidio da takav čovjek ulazi ili izlazi iz bolnice.
‘Poslije ovog događaja Chris mi je rekao da su njegove molitve bile uslišane. Bojala sam se da će povjerovati da će možda biti izliječen, ali sam shvatila da mom mužu nije bilo potrebno izlječenje, već blagoslov. Taj mir koji je osjećao ne mogu opisati. Strah i bol su nestali. Dva dana kasnije Chris je umro ‘.
Naša želja da nađemo anđele je uzvišeni gesta u stupnju u kojem ova potraga predstavlja trijumf nade nad dokazom, i utoliko je dobar i ohrabrujući znak u našem vremenu. Za one koji kažu da su doživjeli izravno iskustvo susreta s anđelima, dokaz nije potreban. Za one koji su predodređeni da sumnjaju u postojanje anđela, nijedan dokaz nije moguć. A za one u maglovitoj sredini, raste želja da budu uvjereni. Kaže se zato da postoje; oni koji traže dokaz da bi vjerovali i oni koji vjeruju, a takvima se dokaz sam pojavi. Ako su nebesa spremna da nam se obrate, mali je zahtjev da budemo spremni da ih saslušamo.